Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-347/06 (P. B. i Hercegovine)

Odluka donesena 14. 03. 2006.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-347/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 03. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 14. ožujka 2006. godine, u predmetu broj AP 347/06, rješavajući zahtjev države Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 5. i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev Pravobraniteljstva Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere.

Privremeno se obustavlja izvršenje Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj Ps-483/98 od 12. prosinca 2001. godine, u izvršnom postupku pokrenutom pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu I-

4449/04.

Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudaca, ne odluči drukčije.

OBRAZLOŽENJE

1. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelant) koju zastupa Pravobraniteljstvo Bosne i Hercegovine je podnijela 17. veljače 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Rev-02/05 od 31. siječnja 2006. godine, Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Pž-102/02 od 21. listopada 2003. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Ps-483/98 od 12. prosinca 2001. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenjem privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje pobijane presude u izvršnom postupku pokrenutom pred Općinskim sudom u Sarajevu, u predmetu broj I-4449/04, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Pravni prednik DOO «Kaletex» Kalesija (u daljnjem tekstu: tužitelj) je, kao zakupodavac, 14. listopada 1996. godine zaključio Ugovor o zakupu poslovnih objekata i prostorija sa Vladom Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlade RBiH) i Ministarstvom financija Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo financija RBiH), kao zakupcima, na period od 1. srpnja 1996. godine do 15. studenoga 1996. godine, uz mjesečnu zakupninu od 90.000,00 DM. Ministarstvo financija RBiH je djelomično izvršilo svoju obvezu po navedenom ugovoru, te je prema tužitelju ostao u obvezi na ime zakupnine isplatiti iznos od 215.000,00 DM.

3. Po tužbi tužitelja od 17. aprila 1998. godine, prvobitno usmjerenoj protiv Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija BiH) a potom pismenim podneskom od 15. siječnja 1999. godine proširenoj na apelanta, Kantonalni je sud Presudom broj Ps-483/98 od 12. prosinca 2001. godine obvezao apelanta da tužitelju isplati iznos od 215.000,00 DM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. studenoga 1996. godine do isplate, uz troškove parničnog postupka u iznosu od 8.648,00 KM, u roku od 15 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U odnosu na Federaciju BiH, tužbeni zahtjev je odbijen. Apelant, osim zahtjeva za odgodu ročišta, nikada nije dao odgovor na tužbu niti se suglasio sa proširenjem tužbe. Glede legitimacije apelanta, ovaj je sud istaknuo da je predmetni ugovor zaključilo Ministarstvo financija RBiH, kao izvršno tijelo vlasti RBiH, a da je potpisanim Daytonskim sporazumom i Ustavom Bosne i Hercegovine ustanovljeno da, bez obzira na konstituiranje entiteta, država Bosna i Hercegovina nastavlja svoj pravni kontinuitet. Po nalaženju ovog suda, obzirom da na razini države nije oformljeno jedinstveno Pravobraniteljstvo, nije bilo nikakve zapreke da apelanta zastupa Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće ministara BiH).

4. Rješavajući priziv Vijeća ministara BiH na presudu Kantonalnog suda, Vrhovni je sud Presudom broj Pž-102/02 od 21. listopada 2003. godine, priziv odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu. Ovaj sud smatra da je odluka prvostupanjskog suda pravilna i na zakonu utemeljena, da pri njezinom donošenju nije pričinjena povreda odredaba parničnog postupka, a u obrazloženju presude dati su valjani razlozi koje prihvata i ovaj sud. Prema stajalištu ovog suda, nije postojala nikakva zapreka za vođenje i okončanje postupka protiv apelanta kojeg je u postupku zastupalo Vijeće ministara BiH, jer navodi priziva koji su usmjereni isključivo na nemogućnost vođenja postupka zbog neusvajanja Zakona o Pravobraniteljstvu Bosne i Hercegovine, ispravnost prvostupanjske presude ne dovode u pitanje.

5. Sud BiH je Presudom broj Rev-02705 od 31. siječnja 2006. godine, odlučujući o reviziji apelanta protiv Presude Vrhovnog suda broj Pž-102/02 od 21. listopada 2003. godine, reviziju odbio. U obrazloženju presude je navedeno da je drugostupanjska odluka donesena sukladno procesnom i materijalnom zakonu. Navedeno je da je u periodu vođenja postupka (17. travanj 1998. godine do 12. prosinac 2001. godine) prvostupanjski sud vršio uredne dostave na adresu Vijeća ministara BiH koje je, zbog činjenice da na državnoj razini nije oformljeno Pravobraniteljstvo, u više navrata tražilo odgode ročišta, a apelant je imao mogućnost formirati posebno stručno tijelo koje će je zastupati u postupku pred sudom.

6. Apelant ističe da je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ističe da su presuda Suda BiH, kao i presude Vrhovnog suda i Kantonalnog suda, potpuno oprečne odredbama Zakona o parničnom postupku, osobito glede proširenja tužbe bez pristanka apelanta i zastupanja, što je protivno odredbi članka 181. stavak 2. Zakona o parničnom postupku. Smatra da su redoviti sudovi, prvenstveno Kantonalni sud kao prvostupanjski, počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka prihvativši proširenje tužbe na apelanta, bez njegovog pristanka i to u periodu kad na razini države Bosne i Hercegovine uopće nije bila formirana institucija za zastupanje, nalazeći da je Vijeće ministara BiH, koje je samo po zastupniku moglo odgoditi ročište, potpuno legitimno za zastupanje. Zbog ove činjenice u kasnijoj fazi postupka, po izjavljenoj reviziji, a po formiranju Pravobraniteljstva Bosne i Hercegovine kao legitimnog zastupnika Bosne i Hercegovine, apelant nije mogao istaknuti prigovore koji se mogu istaknuti samo u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku. Tim je, prema apelantovom mišljenju, narušeno načelo jednakopravnosti i kontradiktornosti stranaka u postupku, kao bitnih uvjeta prava na pravično suđenje.

7. Kao osnovu za usvajanje privremene mjere, apelant je istaknuo da je na temelju pravomoćne presude Kantonalnog suda broj Ps 483/98 od 12. prosinca 2001. godine, doneseno rješenje o izvršenju navedene presude u izvršnom postupku pokrenutom pred Općinskim sudom u Sarajevu broj I-4449/04, iako je apelant tijekom izvršnog postupka isticao da navedena presuda nije mogla steći svojstvo pravomoćnosti i izvršnosti, jer nikada nije dostavljena apelantovom zakonskom zastupniku. Obzirom da je izvršni postupak utemeljen na presudi koja je donesena uz očevidnu povredu apelantovog prava na pravično suđenje, apelant smatra da bi izvršenjem pobijane presude za apelanta mogle nastupiti neotklonjive posljedice, te je predloženo da se izda privremena mjera kojom će se privremeno obustaviti izvršenje Presude Kantonalnog suda broj Ps-483/98 od 12. prosinca 2001. godine u izvršnom postupku I-4449/04.

8. Pri ispitivanju utemeljenosti zahtjeva za donošenjem privremene mjere Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.»

Članak 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

9. Ustavni sud podsjeća da je članak 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na temelju razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice.

10. U konkretnom slučaju je očevidno da okolnosti ovog predmeta otvaraju pitanje prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, koja potpadaju pod pitanja za čije je odlučivanje mjerodavan Ustavni sud. U konkretnom slučaju Sud BiH je, odlučujući o apelantovoj reviziji, reviziju odbio uz obrazloženje da nisu počinjene bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine niti je primjena materijalnog prava bila pogrešna, nalazeći, kao i drugostupanjski sud, da nije bilo nikakve zapreke za vođenje i okončanje postupka protiv apelanta.

11. U datim okolnostima Ustavni sud smatra da bi izvršenjem Presude Kantonalnog suda broj Ps-483/98 od 12. prosinca 2001. godine mogle nastati neotklonjive štetne posljedice za apelanta, što je dovoljan razlog za donošenje privremene mjere, pa je Ustavni sud ocijenio da su ispunjeni uvjeti da privremeno obustavi izvršenje pobijanog akta.

12. Pored ukazivanja na navedene povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu apelant ističe da je pokrenut postupak za prinudno izvršenje pobijane presude, te da bi isplatom izvršenja tražitelju apelantu bila nanesena šteta koja se ne bi mogla nadoknaditi. Ustavni sud smatra da je irelevantna činjenica što je pokrenut postupak za prinudno izvršenje, jer samo taj argument ne može biti osnova za usvajanje privremene mjere, ali s obzirom na obrazloženje iz toč. 10. i 11. odluke, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. Imajući u vidu odredbe članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio usvojiti zahtjev za donošenjem privremene mjere.

14. U smislu članka 77. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji, ili dok Ustavni sud u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudaca, ne odluči drukčije.

15. Na temelju izloženog je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

17. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-347/06 (P. B. i Hercegovine) | Sudska praksa | Aktio