Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-415/06 (Đ. S.)

Odluka donesena 14. 03. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-415/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 03. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-415/06, rješavajući zahtjev Đurađa Stojčića, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Đurađa Stojčića, za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Đurađ Stojčić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, podnio je 23. februara 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1688/05 od 13. decembra 2005. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje rješenja Okružnog suda broj Gž-1688/05 od 13. decembra 2005. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Okružni sud je donio rješenje broj Gž-1688/05 od 13. decembra 2005. godine kojim se: „Žalba tužiteljice uvažava, preinačava se rješenje Osnovnog suda u Banja Luci broj P-1591/03 od 21. septembra 2005. godine te se utvrđuje da je tuženi Stojičić Đurađ smetao tužiteljicu Novljaković Šemsu u zadnjem posjedu stana koji se nalazi u Banjaluci u ul. Dragiše Vasića broj ¾ na način da je isti ušao u posjed stana, te se nalaže tuženom da predmetni stan vrati tužiteljici u posjed u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja uz zabranu ovakvog ili sličnog smetanja. Tuženi je dužan tužiteljici nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 880,00 KM, dok se sa preostalim dijelom zahtijeva za naknadu troškova tužitelj odbija“.

3. Okružni sud je smatrao da je nesporno da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu predmetnog stana, te da je nesporno da joj je tuženi isti oduzeo nakon što je ponovo ušao u posjed tog stana nakon prethodno izvršene deložacije. Okružni sud smatra da prvostepeni sud pogrešno polazi od toga da je u ovom slučaju od značaja činjenica da li je tužiteljica član porodičnog domaćinstva umrlog nositelja stanarskog prava. U postupku za smetanje posjeda se ne može raspravljati o pitanju da li je lice koje je posjednik ujedno i član porodičnog domaćinstva nositelja stanarskog prava. Također, da bi se moglo govoriti o smetanju posjeda nije potrebno utvrđivanje postojanja namjere da se smeta tuđi posjed, već je dovoljno da postoji svijest ili znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed.

4. Apelant navodi da je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno njegovo pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da kao privremeni korisnik predmetnog stana ima pravo na obnavljanje ugovora o korištenju stana i stanarskog prava na tom stanu, jer je raniji nositelj stanarskog prava Hamdija Novljaković, otac tužiteljice, umro, a nije imao članova porodičnog domaćinstva koji bi imali pravo na vraćanje tog stana u posjed nakon njegove smrti. Tužiteljica kao njegova kćer nije bila član porodičnog domaćinstva svog oca, jer je nakon razvoda braka svojih roditelja živjela i stanovala sa svojom majkom Halidom Novljaković.

5. Apelant ne daje razloge niti nudi dokaze zbog kojih bi Ustavni sud trebao usvojiti privremenu mjeru.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.“

7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

8. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Štaviše, apelant daje samo razloge zbog kojih osporava predmetno rješenje Okružnog suda, dok ne navodi ništa u pogledu toga zašto bi trebalo usvojiti predloženu privremenu mjeru. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-415/06 (Đ. S.) | Sudska praksa | Aktio