Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-369/06 (S. S.)
Odluka donesena 14. 03. 2006.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-369/06
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 03. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, podpredsjednici Hatidža Hadžiosmanović i Miodrag Simović, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-369/06, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77 stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Steve Savića, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Stevo Savić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zvornika, podnio je 22. februara 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj Kž-179/05 od 26. decembra 2005. godine i presude Osnovnog suda u Zvorniku broj K-91/2003 od 11. juna 2005. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje kazne zatvora izrečene apelantu osporenom presudom do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku broj K-91/2003 od 11. juna 2005. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Bijeljini broj Kž-179/05 od 26. decembra 2005. godine apelant je proglašen krivim za produženo krivično dijelo – zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja iz člana 337. stav 3. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Zbog učinjenog produženog krivičnog djela, apelantu je izrečena kazna zatvora u trajanju od devet godina.
3. U toku krivičnog postupka je utvrđeno da je apelant u vremenskom periodu od 17. maja 1999. godine do 26. aprila 2000. godine, u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi, a u svojstvu službene osobe, većem broju lica sa područja opštine Zvornik koja nisu imala status raseljenog lica ili povratnika obezbjedio donošenje pojedinačna riješenja o dodjeli neizgrađenog uređenog ili neuređenog građevinskog i poljoprivrednog zemljišta bez naknade, iako je bio svjestan da je to suprotno odredbama Uredbe o uslovima i načinu dodjele građevinskog zemljišta bez naknade («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 11/99)
4. Apelant navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u tome što redovni sudovi, prilikom odlučivanja o optužbi, nisu dali značaj svim razlozima koje je apelant navodio ili su im dali pogrešan značaj, tako da su odlučne razloge zanemarili ili ih nisu cjenili sa dovoljno pažnje, čime je narušen princip jednakosti strana u postupku i obaveza suda da sa jednakom pažnjom cijeni sve navode strana u postupku. Apelant navodi da je u potpunosti postupao prema važećim zakonskim propisima, a posebno činjenicu da je sporna riješenja o dodjeli građevinskog zemljišta dodjeljivao licima koja su imala pravo na to jer su imala status raseljenih lica.
5. Apelant smatra da bi izvršenjem presude pretrpio nenadoknadivu štetu zbog prestanka radnog odnosa do kojeg bi sigurno došlo ako bi stupio na izdržavanje kazne. Time bi, navodi apelant, njegova četvoročlana porodica ostala bez sredstava za izdržavanje. Stupanjem na izdržavanje kazne apelant bi pretrpio i nematerjalnu štetu koja se ogleda u činjenici da bi apelant izgubio i ugled u sredini u kojoj radi i živi. Također, u velikoj mjeri bi bile smanjene i njegove mogućnosti kasnijeg zapošljavanja i bavljenja javnim poslovima.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. U konkretnom slučaju, apelantovi navodi u pogledu nastanka za njega nenadoknadive štete se zasnivaju samo na pretpostavkama da će izgubiti posao i ugled, odnosno da će mu biti otežano pronalaženje drugog zaposlenja. Niti u pogledu nenadoknadive štete koju bi pretrpjela njegova porodica zbog izostanka sredstava za izdržavanje, apelant nije ponudio nikakve dokaze osim svojih paušalnih navoda.
10. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštičeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavljaju jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka imaju pravo da u skladu sa pozitivnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji, u kom slučaju apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, apelant koji se bez valjanog pravnog osnova poziva na ovo pravo, tražeći da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.
11. U konkretnom slučaju, apelant ne nudi nikakve dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić