Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-224/06 (D. H.)
Odluka donesena 14. 03. 2006.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-224/06
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 03. 2006.
Tekst odluke
Malo vijeću Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Hatidža Hadžiosmanović i Miodrag Simović, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-224/06, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77 stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Džemala Husanovića, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Džemal Husanović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Srebrenika, podnio je 9. februara 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Apelacionog vijeća Suda Bosne i Hercegovine, broj Kž-114/05 od 23. novembra 2005. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine, broj K-58/05 od 8. septembra 2004. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje kazne zatvora izrečene apelantu osporenom presudom do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Suda Bosne i Hercegovine, broj K-58/05 od 8. septembra 2004. godine apelant je oglašen krivim, što je u vremenu od 21. januara do 10. marta 2005. godine, radi sticanja imovinske koristi, učestvovao u organiziranju ilegalnog prelaska državne granice sedam lica, za iznos od po 2500,00 KM po osobi. Ove strane državljane apelant je predao licu koje je poznavao a koje ih je dalje trebalo prevesti preko državne granice u Republiku Hrvatsku, radi odlaska u Francusku, u čemu su bili spriječeni od strane službenih lica MUP-a. Ovim radnjama je apelant počinio krivično djelo krijumčarenja lica iz člana 189. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine («Služeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 3/03) zbog čega je osuđen na kaznu zatvora u tajanju od jedne godine.
3. Apelaciono vijeće Suda i Bosne i Hercegovine je presudom, broj Kž-114/05 od 23. novembra 2005. godine žalbu apelanta odbilo kao neosnovanu i potvrdilo presudu Suda Bosne i Hercegovine broj K-58/05 od 8. septembra 2004. godine.
4. Apelant navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u tome što su lica koja su prešla granicu imala uredne putne isprave, tako da u radnjama apelanta nije bilo obilježja krivičnog djela za koje je prvostepenom odlukom oglašen krivim. Apelaciono vijeće, navodi se u apelaciji, polazi od toga da je optuženi priznao krivnju, a zanemaruje činjenicu da je prvostepeni sud bio ovlašten da krivnju optuženog prihvati ili ne prihvati. Sud je dužan da pazi da li postoji povreda zakona, ali na tu okolnost u svojoj odluci sud ne daje nikakvog odgovora, već se osvrće samo na to da je optuženi pristao da se odriče prava na redovan postupak. Po mišljenju apelanta, zaključenje sporazuma o krivici sa tužiocem ne znači i odricanje prava da apelant podnese žalbu iz drugih žalbenih razloga.
5. Apelant nije posebno obrazložio svoje navode u pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. U konkretnom slučaju, osim konstatacije da bi njegovim slanjem na izdržavanje kazne zatvora, prije konačne odluke po ovoj apelaciji, bilo nastavljeno kršenje njegovih prava sa nesagledivim posljedicama, što bi dovelo do nastanka štete koja se ne bi mogla nadoknaditi niti na drugi način spriječiti, apelant zahtjev za privremenu mjeru nije posebno obrazložio niti potkrijepio dokazima.
10. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštičeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavljaju jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka imaju pravo da u skladu sa pozitivnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji, u kom slučaju apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, apelant koji se bez valjanog pravnog osnova poziva na ovo pravo, tražeći da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.
11. U konkretnom slučaju, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić