Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-841/06 (D. A.)

Odluka donesena 23. 03. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-841/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

23. 03. 2006.

Tekst odluke

Malo vijeće Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Hatidža Hadžiosmanović i Miodrag Simović, na sjednici održanoj 23. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-841/06, rješavajući zahtjev Draženka Andrića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donijelo je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Draženka Andrića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Draženko Andrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ričice, Nova Bila, Travnik, podnio je, 15. marta 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnje tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-

258/05 od 18. novembra 2005. godine, i presude Općinskog suda Travnik (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj K-1668/05 od 8. aprila 2005. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje kazne zatvora izrečene apelantu osporenom presudom do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda, broj K-1668/05 od 8. aprila 2005. godine, apelant (i drugi saizvršilac) oglašen je krivim, što je, 24. augusta 2003. godine, u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi za sebe izvršio otuđenje tuđe pokretne stvari, putničkog motornog vozila «Merces» 2000D, tip 124, reg. oznaka BJ 634-PB, čime je počinio krivično djelo krađe iz člana 286. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH), a u vezi sa članom 31. istog Zakona, zbog čega je osuđen na kaznu zatvora od tri mjeseca. Istom presudom apelantu je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i to od 26. augusta 2003. godine do 3. septembra 2003. godine i od 4. septembra 2003. godine do 30. oktobra 2003. godine.

3. Protiv navedene presude Općinskog suda žalbu su blagovremeno izjavili apelant i Kantonalno tužilaštvo Travnik.

4. Presudom Kantonalnog suda, broj Kž-258/05 od 18. novembra 2005. godine, žalba apelanta izjavljena na presudu Općinskog suda, broj K-1668/05 od 8. aprila 2005. godine, odbijena je kao neosnovana, a žalba Kantonalnog tužilaštva je djelimično uvažena i navedena presuda Općinskog suda preinačena u odluci o kazni, tako da je apelant za djelo za koje je navedenom presudom Općinskog suda oglašen krivim, osuđen na kaznu zatvora od deset mjeseci. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.

5. Apelant navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant vidi u tome što je Općinski sud proizvoljno utvrdio činjenično stanje, na osnovu iskaza samo jednoga svjedoka, koji je dat u istražnom postupku, a koji je svjedok kasnije promijenio na glavnom pretresu. Apelant navodi da je Kantonalni sud također proizvoljno preinačio kaznu zatvora koju je Općinski sud odredio u trajanju od tri mjeseca, i odredio kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

6. Apelant nije posebno obrazložio navode u pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

9. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. U konkretnom slučaju, osim konstatacije da bi njegovim slanjem na izdržavanje kazne zatvora, prije konačne odluke o ovoj apelaciji, bilo nastavljeno kršenje njegovih prava sa nesagledivim posljedicama, apelantov zahtjev za privremenu mjeru nije posebno obrazložen niti potkrijepljen dokazima.

11. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavljaju jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka imaju pravo da u skladu sa pozitivnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji, u kom slučaju apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, apelant koji se bez valjanog pravnog osnova poziva na ovo pravo, tražeći da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

12. U konkretnom slučaju, osim navedenog apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-841/06 (D. A.) | Sudska praksa | Aktio