Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2358/05 (Z. O.)

Odluka donesena 23. 03. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2358/05

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

23. 03. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 23. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-2358/05, rješavajući zahtjev Zorana Opačića, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Zorana Opačića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant), advokat iz Banja Luke, podnio je, 15. novembra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj Kž-2/05 od 25. januara 2005. godine. Apelant je, 13. marta 2006. godine, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se zabranilo izvršenje izrečene mu novčane kazne do donošenje odluke po apelaciji. Apelant je, 16. marta 2006. godine, podnio dopunu zahtjeva za donošenje privremene mjere.

2. Osnovni sud u Gradišci je presudom, broj K-174/02 od 6. novembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Doboju, broj Kž-2/05 od 25. januara 2005. godine, oglašen krivim za krivično djelo lažno prijavljivanje krivičnog djela iz člana 354. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 2.500 KM koju je obavezan platiti u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, a koja će se u slučaju neneplativosti zamjeniti kaznom zatvora, u skladu sa članom 37. stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske.

3. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je naveo da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije i član 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelant je naveo da su prvostepena i drugostepena presuda donesene „sa ciljem da se ušutkam u ukazivanju na kriminalne radnje pojedinih nosilaca pravosudnih funkcija u Republici Srpskoj i na nestručnost pojedinih pravosudnih funkcionera tj. sudija i tužilaca.“ U dopuni zahtjeva za donošenje privremene mjere apelant je naveo da njegova advokatska zarada nije dovoljna da sebi obezbjedi minimum egzistencije, te da nije u mogućnosti da plati novčanu kaznu na koju je osuđen zbog čega će ista biti pretvorena u zatvorsku kaznu. Ukoliko bi otišao na izdržavanje kazne za apelanta, prema njegovom navodu, će nastati nenadoknadiva nematerijalna šteta po njegovo zdravlje i psihičko stanje, a njegova porodica će ostati bez sredstava za izdržavanje jer su mu žena i kćerka nezaposlene.

4. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

5. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

6. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. U konkretnom slučaju, apelantovi navodi u pogledu nastanka za njega nenadoknadive štete su paušalni i nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima. Niti u pogledu nenadoknadive štete koju bi pretrpjela njegova porodica zbog izostanka sredstava za izdržavanje, apelant nije ponudio nikakve dokaze osim svojih paušalnih navoda.

8. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2358/05 (Z. O.) | Sudska praksa | Aktio