Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-840/06 (Z. K.)
Odluka donesena 23. 03. 2006.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-840/06
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
23. 03. 2006.
Tekst odluke
Malo vijeće Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Hatidža Hadžiosmanović i Miodrag Simović, na sjednici održanoj 23. ožujka 2006. godine, u predmetu broj AP 840/06, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 5. i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), je donijelo
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev Zdravka Križanovića za donošenjem privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdravko Križanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza je podnio 16. ožujka 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-779/05 od 8. prosinca 2005. godine i Rješenja Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-63/03 od 24. kolovoza 2005. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenjem privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio provedbu Rješenja Kantonalnog suda broj Gž-779/05 od 8. prosinca 2005. godine do donošenja meritorne odluke Ustavnog suda.
2. Rješenjem Općinskog suda u Travniku broj P-63/03 od 24. kolovoza 2005. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda Novi Travnik broj Gž-779/05 od 8. prosinca 2005. godine, apelantu je izrečena novčana kazna u iznosu od 200,00 KM zbog toga što je, po ocjeni suda, u podnesku od 16. kolovoza 2005. godine vrijeđao sud navodeći da osobno sumnja u korupciju sutkinje Milice Vukić i tužitelja Mehe Bradića.
3. Apelant navodi da mu je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti iz članka II/3.(g) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 9. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te pravo na slobodu izražavanja iz članka II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u tomu što mu je navedena novčana kazna izrečena zbog izražene sumnje u pristranost suda. On navodi da je sa opravdanim razlozima izrazio svoju sumnju u korektan, zakonit, profesionalan i učinkovit rad suda koji je odlučivao o njegovom predmetu. Neshvatljivo je, navodi se dalje u apelaciji, da izvršni postupak, kojim se apelant vraća na posao po pravomoćnoj presudi, traje tako dugo, čime se ugrožavaju njegova ljudska prava.
4. Apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi Ustavni sud zabranio provedbu Rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik broj Gž-779/05 od 8. prosinca 2005. godine do donošenja meritorne odluke Ustavnog suda.
5. Prigodom ispitivanja utemeljenosti zahtjeva za donošenjem privremene mjere, Ustavni je sud pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Članak 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
7. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prigodom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenjem privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prigodom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo glede navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti prigodom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenjem privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebice obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. U konkretnom slučaju, osim konstatacije da bi isplatom navedenog novčanog iznosa na ime izrečene kazne, prije konačne odluke o ovoj apelaciji, bilo nastavljeno kršenje njegovih prava sa nesagledivim posljedicama, što bi dovelo do nastanka štete koja se ne bi mogla nadoknaditi niti na drugi način spriječiti, apelant zahtjev za privremenu mjeru nije posebice obrazložio niti potkrijepio dokazima.
9. Ustavni sud podsjeća da pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti iz članka II/3.(g) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno članka 9. Europske konvencije, kao i pravo na slobodu izražavanja iz članka II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije, predstavljaju važna ustavna prava svake osobe. Međutim, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovih prava ukoliko apelant u postupku pred Ustavnim sudom dokaže da je do lišavanja došlo oprečno Ustavu Bosne i Hercegovine i Europskoj konvenciji, u kojem slučaju apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, apelant koji se bez valjane pravne osnove poziva na ova ustavna prava, tražeći obustavu izvršenje kaznene sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može se pozivati na povredu ovih prava.
10. U konkretnom slučaju, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica koje su oprečne zakonitim ciljem. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neutemeljenim,
11. Na temelju izloženog je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kojem slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić