Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-818/06 (S. S.)
Odluka donesena 23. 03. 2006.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-818/06
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
23. 03. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 23. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-818/06, rješavajući zahtjev Save Savića, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Save Savića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Savo Savić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Veljko Ćivša, advokat iz Sokoca, podnijeo je, 13. marta 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljem tekstu: Okružni sud), broj Kž-138/0 od 19. januara 2006. godine. Apelant je također podnijeo zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom traži da mu Ustavni sud odloži početak izvršenja kazne zatvora na period od šest mjeseci.
2. Presudom Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K-7/00 od 27. septembra 2005. godine, apelant je osuđen zbog krivičnog djela teškog djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja iz člana 186. stav 4. u vezi sa članom 181. stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske i izrečena mu je kazna zatvora od 6 mjeseci
3. Protiv presude Osnovnog suda apelant je podnio žalbu Okružnom sudu koji je presudom, broj Kž-138/05 od 19. januara 2006. godine, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Nezadovoljan presudama Okružbnog i Osnovnog suda apelant je, 13. marta 2006. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj osporava činjenično stanje koje su sudovi utvrdili, posebno u pogledu okolnosti nastajanja saobraćajne nezgode, kao i oblika vinosti na strani apelanta ističući da u njegovu korist nije napravljena razlika između svjesnog i nesvjesnog nehata u odnosu na nastupanje teže posljedice što bi svakako bilo od uticaja kod odmjeravanja blaže kazne. Smatra da su sudovi u odnosu na njega povrijedili prava iz člana 6. stav 1. i stav 3. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska Konvencija). Također, predlaže donošenje privremene mjere odlaganja izvršenja kazne zatvora za šest mjeseci, jer bi odlaskom na izdržavanje kazne pretrpio nenadoknadivu štetu
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. Apelant traži donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo izvršenje kazne zatvora, ali osim paušalnih navoda u apelaciji i nezadovoljstva presudama Okružnog i Osnovnog suda nije dao nikakvo obrazloženje svog zahtjeva, niti je dostavio bilo kakav dokaz ili činjenicu iz kojih bi se moglo kao vjerovatno zaključiti da bi apelant zaista i pretrpio bilo kakvu štetu odlaskom na izdržavanje kazne zatvora.
9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavljaju jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka imaju pravo da u skladu sa pozitivnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji, u kom slučaju apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, apelant koji se bez valjanog pravnog osnova poziva na ovo pravo, tražeći da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.
10. U konkretnom slučaju, osim ovih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić