Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-242/03 (Bobita d.o.o.)

Odluka donesena 30. 01. 2004.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-242/03

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

30. 01. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Ćazim Sadiković, Miodrag Simović Tudor Pantiru i sudije Hatidža Hadžiosmanović David Feldman, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 30. januara 2004. godine, u predmetu broj AP-242/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Bobita d.o.o. Čitluk za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Bobita d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Čitluka, kojeg zastupaju D. V., advokat iz Mostara i D. B., direktor konsultantske kuće «Urgent» iz Širokog Brijega, podnijela je 25. augusta i 17. decembra 2003. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Gž 32/02 od 29. maja 2003. godine i broj Rev.337/03 od 19. novembra 2003. godine. Apelant je, također, podnio zahtijev za donošenje privremene mjere kojom će se odgoditi izvršenje presude, broj Gž 32/02 do donošenja odluke po apelaciji ili na neki drugi primjereni ograničeni rok.

2. Na osnovu člana 30. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je, s obzirom da se apelacije odnose na isto faktičko i pravno pitanje iz nadležnosti Ustavnog suda, odlučio da vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP-242/03. Spojene su slijedeće apelacije: AP- 242/03 i AP-666/03.

3. Apelant je, rješenjem broj 07-03-43/1-00 od 11. septembra 2000. godine, sa pravom prvenstva od 29. septembra 2000. godine i rokom važenja do 29. septembra 2003. godine, kod Federalnog Zavoda za standardizaciju, mjeriteljstvo i patente Mostar, registrovao žig «BOBITA DOMAĆI BRANDY » pod brojem FŽ-004302 i individualni žig «BOBITA» pod brojem FŽ 0043001.

4. Županijski sud u Mostaru je presudom, broj P 2/01 od 26. februara 2002. godine, odbio u cjelosti kao neutemeljen tužbeni zahtjev tužitelja Badel 1862 dd Zagreb, podnesen protiv apelanta kao tuženog, kojim je traženo da se utvrdi kako je tuženi povrijedio prava tužitelja iz osnova nelojalne konkurencije na taj način što je protivno dobrim poslovnim običajima neovlašteno koristio žig kao i AP-242/03 3 Odluka o privremenoj mjerivanjska obilježja tužitelja kao svoje na proizvodu Brandy i takve proizvode stavljao u promet, čime je doveo u zabludu potrošače u Bosni i Hercegovini. Tužitelj je ujedno zatražio određivanje privremene mjere na taj način da se tuženom zabrani obavljanje bilo kakvih postupaka kojima se vrijeđa pravo tužitelja nositelja žiga, naročito da proizvod «BOBITA DOMAĆI BRANDY » stavlja u prometu, te da mu se naloži da odmah povuće sve takve proizvode sa tržišta Bosne i Hercegovine.

5. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je presudom, broj Gž 32/02 od 29. maja 2003. godine, rješavajući po žalbi tužitelja na presudu Županijskog suda u Mostaru, žalbu uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako da je utvdio kako je tuženi povrijedio pravio tužitelja na žig iz osnova nelojalne konkurencije podražavanjem žiga tužitelja na svom žigu, te je tuženom zabranjena svaka dalja upotreba dosadašnjeg žiga FŽ 0043002 i stavljanje u promet proizvoda sa ovim žigom. Tuženi je obavezan na izvršenje ove presude u roku od 8 dana po pravosnažnosti.

6. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je presudom, broj Rev 337/03 od 19. novembra 2003. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta kao tuženog izjavljenu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Gž 32/02 od 29. maja 2003. godine.

7. Apelant smatra da su mu pobijanim presudama povrijeđena prava na pravično suđenje u građanskim stvarima iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku kovneciju.

8. Apelant navodi kako izvršenje presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Gž 32/02 od 29. maja 2003. godine, u dijelu zabrane stavljanja u promet proizvoda sa dosadašnjim žigom praktično znači povlačenje njegovih proizvoda iz trgovina sa područja cijele Bosne i Hercegovine, za koju cijeni da postoji u količini od nekoliko stotina hiljada boca i sve to u roku od 8 dana. Smatra fizički nemogućim udovoljiti ovakvom zahtjevu u ostavljenom roku, a očiglednim drži da će time pretrpiti nesagledivu materijalnu štetu.

9. Osnovno pitanje koje Ustavni sud, u predmetnom slučaju, treba riješiti je pitanje osnovanosti privremene mjere. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: AP-242/03 3 Odluka o privremenoj mjeri «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

10. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti, u principu, jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

11. U konkretnom slučaju je očigledno da okolnosti ovog slučaja pokreću pitanje prava na pravično suđenje u građanskim stvarima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju koja potpadaju pod pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine i za čije odlučivanje ja nadležan Ustavni sud.

12. Apelant, međutim, osim svojih paušalnih tvrdnji, nije prezentirao utemeljene dokaze da bi zbog izvršenja presude, mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice.

13. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.

14. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

16. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-242/03 (Bobita d.o.o.) | Sudska praksa | Aktio