Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-30/06 (M. O.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-30/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-30/06, rješavajući zahtjev Mehmedalije Omerovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Mehmedalije Omerovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mehmedalija Omerović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Gračanice podnio je, 6. januara 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1501/04 od 9. maja 2004. godine, na koju je 6. juna 2005.godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), evidentiranu pod brojem Rev-841/05. Apelant je takođe, zbog dužine trajanja sudskog postupka, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio njegovo vraćanje na posao ili isplatu naknade plaće za vrijeme trajanja spora, do konačnog povratka na posao.

2. Apelant je u apelaciji istakao da je radni spor protiv Opštine Gračanica (u daljnjem tekstu: tužena), radi poništenja rješenja, vraćanja na posao i priznanja prava po osnovu radnog odnosa, pokrenuo tužbom 1. septembra 2000. godine. Općinski sud u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) donio je međupresudu broj P-325/00 od 24. januara 2001. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-259/01 od 20. juna 2001. godine. Navedenom međupresudom Općinski sud je poništio rješenja Općinskog načelnika Općine Gračanica br. 02- 05-116-383/00 od 21. augusta 2000. godine, o smjenjivanju apelanta sa funkcije Općinskog pravobranioca Općine Gračanica. Sa raspravljanjem preostalog dijela tužbenog zahtjeva sud je zastao, do pravosnažnosti međupresude broj P-325/00. Na presudu Kantonalnog suda broj Gž- 259/01, tuženi je izjavio reviziju koja je presudom Vrhovnog suda broj Rev-307/01 od 11. marta 2002. godine, odbijena kao neosnovana.

3. U nastavku postupka po preostalom dijelu tužbenog zahtjeva apelanta, koji se odnosi na priznanje prava iz radnog odnosa i naknadu štete, Općinski sud je donio presudu broj P-325/00 od 10. septembra 2004. godine, kojom je djelomično usvojen zahtjev apelanta i to u dijelu kojim je tražio isplatu neisplaćenih plaća koje bi ostvario obavljajući poslove Općinskog pravobranioca u periodu 1. septembar 2000. godine do 1. oktobar 2001. godine. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na materijalnu i nematerijalnu štetu, apelant je odbijen.

4. U postupku po žalbi na naprijed navedenu presudu, Kantonalni sud je donio presudu Gž- 1501/04 od 9. maja 2004. godine, na koju je apelant 6. juna 2005. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu, evidentiranu pod brojem Rev-841/05. Ovaj postupak je još u toku.

5. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja sudskih postupaka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.stav1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer su se sudski postupci, po njegovom mišljenju, vodili u cilju anuliranja sudskih odluka kojima je ustanovljena nezakonitost, kako bi se onemogućio u postupku obeštećenja.

6. Apelant nije naveo niti jedan konkretan razlog zbog kojeg bi Ustavni sud izveo zaključak da je donošenje privremene mjere opravdano, odnosno da bi zbog nedonošenja mogle nastupiti nenadoknadive štetne posljedice. Naime, apelant je u zahtjevu istakao, da je izvjesno da će šteta biti nenadoknadiva zbog, kako smatra, dugotrajnosti sudskih postupaka.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

9. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. U konkretnom slučaju, apelant zbog dužine trajanja sudskog postupka, zahtijeva donošenje privremene mjere, a nije naveo nikakve činjenice i razloge, niti dostavio dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja nenadoknadivih štetnih posljedica koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potvrđeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-30/06 (M. O.) | Sudska praksa | Aktio