Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-896/06 (S. B.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-896/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-896/06, rješavajući zahtjev Slavke Bojanić za donošenje privremene mjere, na temelju člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Slavke Bojanić za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Slavka Bojanić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Drvara, koju zastupa Vesna Rujević, odvokatica iz Banja Luke, podnijela je 22. marta 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog neizvršavanja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci, broj I-3174/00 od 23. novembra 2000. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio Republici Srpskoj, Ministarstvu finansija, Sektoru trezora (u daljnjem tekstu: Republika Srpska), raspolaganje sredstava u visini dovoljnoj za osiguranje potraživanja apelantice iz navedenog rješenja o izvršenju, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci, broj P-2499/99 od 1. augusta 2000. godine, apelantici je dosuđena naknada na ime «ratne štete» u iznosu od 12.000 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. augusta 2000. godine pa do isplate na teret dužnika Republike Srpske. Po pravosnažnosti presude apelantica je pokrenula postupak izvršenja, dozvoljen Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci broj I-3174/00 od 23. novembra 2000. godine.

3. Predmetno izvršenje do danas nije provedeno, zbog čega apelantica smatra da su joj povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te traži privremenu mjeru osiguranja potraživanja iz navedenog izvršenja, na način da se zabrani Republici Srpskoj da raspolaže sredstvima u visini njenog potraživanja, a kao razlog navodi da je penzioner niskih primanja, nedovoljnih za podmirenje egzistencijalnih potreba. Apelantica ne navodi niti obrazlaže nastupanje nenadoknadivih štetnih posljedica, koje bi eventualno mogle nastupiti u slučaju nedonošenja predložene privremene mjere.

4. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

5. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

6. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda u vezi svog trenutačnog teškog socijalnog položaja, apelantica ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Apelantica u svom zahtjevu navodi da je lošeg zdravstvenog stanja, da su troškovi njenog liječenja dosta visoki a da nije u mogućnosti ostvariti dodatne prihode, zbog čega su joj sredstva koja potražuje od Republike Srpske na osnovu pravosnažne presude neophodna za normalnu egzistenciju, ne navodeći u čemu bi se ogledale eventualne štetne posljedice niti je dovodi u vezu sa traženom privremenom mjerom. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantičin zahtjev neosnovanim.

8. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

10. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-896/06 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio