Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-193/06 (I. K.)
Odluka donesena 12. 04. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-193/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 04. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-193/06, rješavajući apelaciju Ivane Kristić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivane Kristić, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-597/05 od 8. decembra 2005. godine, presude Kantonalnog suda u
Sarajevu, broj Gž-1756/04 od 8. februara 2005. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj P-532/04 od 9. jula 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivana Kristić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 31. januara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-
597/05 od 8. decembra 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1756/04 od 8. februara 2005. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-532/04 od 9. jula 2004. godine. Apelantica je 14. februara 2006. godine izvršila dopunu apelacije tražeći da Ustavni sud donese privremenu mjeru te naloži Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo obustavu deložacije porodice Kristić iz stana u ulici A. Jabučice br.54, zakazane za 20. februar 2006. godine, u postupku izvršenja rješenja te uprave, broj 23-
04/I-23-103/99 od 12. decembra 2005. godine, do okončanja svih postupaka pred nadležnim sudom.
2. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1756/04 od 8. februara 2005. godine, odbijena je žalba apelantice i potvrđena prvostepena presuda Općinskog suda, broj P-532/04 od 9. jula 2004. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelantice za utvrđenje da je stekla status člana porodičnog domaćinstva svoje bake i djeda Ivanke i Ante Kristić u stanu u Sarajevu u ulici Avde Jabučice broj 54, te da se obaveže tuženi da u svojstvu prodavca sa apelanticom zaključi kupoprodajni ugovor za taj stan ili da u protivnom ugovor zamijeni presuda.
3. Vrhovni sud je donio rješenje, broj Rev-597/05 od 8. decembra 2005. godine, kojim je odbacio kao nedopuštenu reviziju apelantice izjavljenu protiv drugostepene presude, budući da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Naime, u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude je 5.000,00 KM jer je apelantica ovaj iznos navela kao vrijednost spora.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-597/05 od 8. decembra 2005. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelantice protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-1756/04 od 8. februara 2005. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelantičinom slučaju revizija neefektivan pravni lijek, iz čega dalje proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1756/04 od 8. februara 2005. godine.
7. S obzirom na to da je apelantici, odnosno njenom punomoćniku, presuda Kantonalnog suda broj Gž-1756/04 od 8. februara 2005, uručena 7. marta 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 31. januara 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantičinog prijedloga za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić