Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-326/06 („PEHAR & Co“ d.o.o. Čitluk)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-326/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-326/06, rješavajući apelaciju „PEHAR & Co“ d.o.o. Čitluk, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “PEHAR & Co” d.o.o. Čitluk, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj U-1437/05 od 7. decembra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „PEHAR & Co“ d.o.o. Čitluk (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Jurica Musa, advokat iz Čitluka, podnio je 14. februara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude, Kantonalnog suda u Mostaru (u daljem tekstu: Kantonalni sud), broj U-1437/05 od 7. decembra 2005. godine.

2. Rješenjem Porezne uprave Kantonalnog ureda Mostar- Inspektorat, broj UP-10-7/01-

15-81/05 od 1. aprila 2005. godine, apelantu je naloženo da izvrši uplatu dodatno utvrđenih poreznih obaveza po zapisniku broj 218/05 od 21. marta 2005. godine u ukupnom iznosu od 11.391,56 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da je obračun poreza na promet proizvoda izvršen po presudi Suda Bosne i Hercegovine broj K-134/04 od 21. decembra 2004. godine te da je utvrđeno da je apelant sa preduzećem „DARKO PRODUKT“ d.o.o. Laktaši u julu 2003. godine ostvario promet novca u iznosu od 82.482,01 KM, pri čemu stvarnog prometa robe sa istim nije bilo, već da je navedena transakcija obavljena sa ciljem izbjegavanja plaćanja poreza na promet. Žalba apelanta izjavljena protiv ovog rješenja odbijena je kao neosnovana rješenjem Porezne uprave Kantonalnog ureda Mostar, broj UP-10-7-15-81-2/05 od 15.aprila 2005. godine.

3. Federalno ministarstvo finansija, rješenjem broj 07-15-470/05 od 18. jula 2005. godine, odbilo je kao neosnovanu žalbu apelanta izjavljenu protiv rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Mostar broj UP-10-7-15-81-3/05 od 15.aprila 2005. godine.

4. Kantonalni sud je donio presudu broj U-1437/05 od 7. decembra 2005. godine, kojom je kao neosnovanu odbio tužbu apelanta radi poništenja rješenja Federalnog ministarstva finansija broj 07-15-470/05 od 18. jula 2005. godine. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da su upravni organi postupili pravilno kad su apelantu utvrdili dodatnu poreznu obavezu, pri čemu su u osporenom rješenju dati valjani razlozi zašto je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda odbijena.

5. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da mu je predmetnim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da mu je pravo na pravičan postupak povrijeđeno time što je jedini argument upravnih organa, na kome se temelji utvrđenje nakanadne porezne obaveze za apelanta, a koji je argument prihvatio i Kantonalni sud, činjenica da je pravomoćnom presudom Suda BiH, broj K-134/04 od 21.decembra 2004. godine, oglašen krivim izvijesni D. K. za krivično djelo pranja novca te da je on izjavio da je fiktivno u ime firme „DARKO PRODUKT“ Laktaši obavio promet sa niz tvrtki a između ostalih i sa apelantom. Međutim, apelant smatra da je Kantonalni sud donoseći osporenu odluku, pogrešnom primjenom i tumačenjem važećih propisa, povrijedio i odredbe Evropske konvencije u dijelu koji se odnosi na pravo na imovinu i na pristup sudu.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Konkretan slučaj se tiče apelantove obaveze da uplati javne prihode po osnovu poreskih obaveza, propisanih poreznim zakonodavstvom. Ustavni sud, shodno svojoj ustaljenoj praksi (vidi odluke Ustavnog suda broj AP-1103/04 od 17. februara 2005. godine i AP-1445/05 od 13. oktobra 2005. godine), kao i ustaljenoj praksi bivše Evropske komisije za ljudska prava (vidi odluku X protiv Francuske, aplikacija broj 9908/82, od 4 maja 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 32), zaključuje da se apelant, u postupku plaćanja obaveza koje proizilaze iz poreskog (javnog) zakonodavstva, ne može pozvati na povredu prava na pravičan postupak, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim ukoliko ne dođe do očigledne zloupotrebe toga prava. Naime, kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama», već o obavezama iz javnog prava, te kako Ustavni sud nije našao da postoje očigledne zloupotrebe tog prava, slijedi da je ovaj dio navoda apelanta ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Također, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju i ukoliko njegova primjena nije izazvala prekomjeran i disproporcionalan teret za pojedinca ili pravni subjekt (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od 17. marta 2004. godine i AP-285/03 od 23. jula 2004. godine). Shodno tome, i ovi apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-326/06 („PEHAR & Co“ d.o.o. Čitluk) | Sudska praksa | Aktio