Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-819/06 (S. B.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-819/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić predsjednik, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović podpredsjednici, Jovo Rosić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-819/06, rješavajući apelaciju Samira Bejtića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Samira Bejtića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Kž-06-000095 od 3. marta 2006. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj K-130/03 od 13. februara 2006. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Samir Bejtić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Fahrija Karkin, advokat iz Sarajeva, podnio je 15. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Kž-06-000095 od 3. marta 2006. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-130/03 od 13. februara 2006. godine. Apelant je, također, tražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio odgađanje glavnog pretresa, zakazanog za 30. mart 2006. godine, u predmetu Kantonalnog suda broj K-130/03 koji se vodi protiv apelanta, do konačne odluke Ustavnog suda.

2. Ustavni sud je donio odluku broj AP-819/06 od 23. marta 2006. godine kojom je odbio kao neosnovan zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.

3. Pred Kantonalnim sudom u toku je krivični postupak protiv apelanta zbog krivičnog djela iz člana 36. stav 2. tačka 1. ranije važećeg Krivičnog zakona RBiH, u vezi sa članom 22. ranije važećeg Krivičnog zakona SFRJ, te krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. ranije važećeg Krivičnog zakona SFRJ. Rješenjem tog suda, broj K-130/03 od 13. februara 2006. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelantove odbrane, da se iz krivičnog spisa izdvoje iskazi svjedoka, pobliže opisanih u dispozitivu rješenja, koji su iskaze dali u istražnom postupku Okružnog vojnog suda, iz razloga što su isti iskazi uzeti pred na zakonu osnovanom nezavisnom i nepristrasnom sudu, uz primjenu načela kontradiktornosti, pravičnosti te javnosti, pri čemu nije došlo do kršenja apelantovih ljudskih prava.

4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-06-000095 od 3. marta 2006. godine,odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda, broj K-130/03 od 13. februara 2006. godine.

5. Apelant osporava navedena rješenja zbog kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu. Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.To pretpostavlja da apelant, shodno principu iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepene odluke.

8. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant, odnosno da li će imati, pravičan postupak pred sudom ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje poštivanja principa pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imajući u vidu složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).

9. U apelantovom slučaju, rješenja koja se pobijaju apelacijom, nisu odluke koje predstavljaju rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega, jer je osporenim rješenjima samo odbijen zahtjev apelanta da se iz krivičnog spisa izdvoje iskazi svjedoka, koji su iskaze dali u istražnom postupku Okružnog vojnog suda, na koji način je riješeno jedno proceduralno pitanje. Dakle, postupak utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta je u toku pred Kantonalnim sudom u predmetu broj K-130/03, pa slijedi da je u odnosu na apelantove navode, koji se tiču povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije, predmetna apelacija preuranjena.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-819/06 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio