Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-248/06 (Z. J.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-248/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. travnja 2006. godine, u predmetu broj AP-248/06, rješavajući apelaciju Zijada Jagodića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Zijada Jagodića, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Kž-117/05 od 23. svibnja 2005. godine, Presude Općinskog suda u Živinicama, broj Kp-41/04 od 15. veljače 2005. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj Kž-292/05 od 28. listopada i Rješenja Općinskog suda u Živinicama broj Kv-175/05 od 31. kolovoza 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zijad Jagodić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Enver Bijedić, odvjetnik iz Tuzle, podnio je 3. veljače 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-117/05 od 23. svibnja 2005. godine, Presude Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Kp-41/04 od 15. veljače 2005. godine, Rješenja Općinskog suda broj Kv-175/05 od 31. kolovoza 2005. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj Kž-292/05 od 28. listopada.

2. Presudom Općinskog suda broj Kp-41/04 od 15. veljače 2005. godine, apelant je oglašen krivim za kazneno djelo Primanje dara i drugih oblika koristi iz članka 380. stavak 1. Kaznenog zakona Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH», broj 35/03), te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

3. Odlučujući po prizivu apelanta, Kantonalni sud je 29. travnja 2005. godine donio Rješenje broj Kž-117/05 kojim je priziv uvažio, Presudu Općinskog suda ukinuo i odredio glavnu raspravu pred Kantonalnim sudom. Po provedenom glavnom pretresu, 23. svibnja 2005. godine Kantonalni sud je donio presudu kojom utvrđuje krivnju apelanta za izvršenje kaznenog djela Primanje dara i drugih oblika koristi iz članka 380. stavak 1. Kaznenog zakona Federacije BiH, te ga osuđuje na kaznu zatvora od tri mjeseca.

4. Po pravomoćnosti presude Kantonalnog suda, apelant je Općinskom sudu podonio zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka, koji je Općinski sud Rješenjem broj Kv-175/05 od 31. kolovoza 2005. godine odbacio. Rješavajući po prizivu apelanta na navedeno rješenje Općinskog suda, Kantonalni sud je 28. listopada 2005. godine donio Rješenje broj Kž-292/05 kojim se priziv apelanta odbija kao neutemeljen.

5. Apelant u apelaciji navodi povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Ustavni sud prije svega treba utvrditi da li su u ovom slučaju iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi i da li je apelacija podnesena u roku od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu odluku po posljednjem djelotvornom pravnom lijeku.

8. Ustavni sud podsjeća da konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan ispitati pobijanu odluku u činjeničnom i u pravnom pogledu. Odluka kojom je djelotvoran pravni lijek odbačen jer apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje nedjelotvornog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi Odluku Ustavnog suda broj U-12/01 od 5. svibnja 2001. godine).

9. U odnosu na zahtjev za iscrpljivanjem svih pravnih lijekova i respektiranje roka od 60 dana za podnošenje apelacije nakon konačne odluke, slijedi da se moraju iscrpiti samo djelotvorni i adekvatni pravni lijekovi. Iz prakse organa Europske konvencije slijedi da zahtjevi za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi Odluku bivše Europske komisije za ljudska prava, G. v. The Federal Republic of Germany, aplikacija broj E 10431/83, od 16. prosinca 1983. godine, Odluke i izvješća, broj 35). Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Navedeni stav Ustavni sud je zauzeo i u svojoj odluci o dopustivosti, broj AP- 49/03 od 17. ožujka 2004. godine.

10. U konkretnom slučaju, kazneni postupak nije obnovljen, odnosno Općinski sud i Kantonalni sud svojim odlukama su odbili zahtjev apelanta za ponavljenje postupka, iz čega slijedi zaključak da se ovdje radi o korištenju nedjelotvornog pravnog lijeka od strane apelanta.

11. S tim u svezi, Ustavni sud treba nadalje utvrditi blagovremenost podnošenja apelacije u odnosu na konačnu odluku. Konačna odluka u ovom slučaju, sukladno Zakonu o kaznenom postupku koji ne predviđa mogućnost izjavljivanja djelotvornog pravnog lijeka protiv odluka drugostupanjskih sudova, jeste Presuda Kantonalnog suda broj Kž-117/05 od 23. svibnja 2005. godine. Dakle, apelant je nakon primanja ove odluke imao na raspolaganju jedino apelaciju kao djelotvoran pravni lijek i to u roku od 60 dana od dana kada je navedenu odluku primio.

12. Obzirom na to da je apelantu 24. lipnja 2005. godine uručena Presuda Kantonalnog suda broj Kž-117/05 od 23. svibnja 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 3. veljače 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu Presudu Kantonalnog suda.

13. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopustiva ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

14. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-248/06 (Z. J.) | Sudska praksa | Aktio