Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-263/06 (N. M.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-263/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić na sjednici održanoj 12. travnja 2006. godine, u predmetu broj AP-263/06, rješavajući apelaciju Nedžiba Muhovića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Nedžiba Muhovića, podnesena protiv Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja braniteljai invalida domovinskog rata, broj UP-II-04/1-41-3499/05 od 15. studenog 2005. godine i Rješenja Općine Novi grad Sarajevo, broj 04-

41-8313/04 od 14. lipnja 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedžib Muhović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 7. veljače 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, broj UP-II-04/1-

41-3499/05 od 15. studenog 2005. godine i Rješenja Općine Novi grad Sarajevo, broj 04-41-8313/04 od 14. lipnja 2005. godine.

2. Apelant je 29. prosinca 2004. godine podnio zahtjev Općini Novi grad Sarajevo, Općinskoj službi za pitanja branitelja (u daljnjem tekstu: Općinska služba), radi priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida. Općinska služba je 14. lipnja 2005. godine donijela Rješenje pod brojem 04-

41-8313/04 kojim je zahtjev apelanta odbijen iz razloga jer je prema nalazu prvostupanjske ljekarske komisije utvrđena invalidnost ispod 20%, zbog čega apelant ne ispunjava uvjete za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida na način kako je to određeno u članku 3. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji («Službene novine Federacije BiH», broj 33/04).

3. Rješavajući po prizivu apelanta, Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), donijelo je Rješenje broj UP-II-04/1-

41-3499/05 od dana 15. listopada 2005. godine, kojim je priziv apelanta odbijen kao neutemeljen.

4. Na navedene odluke organa uprave apelant je izjavio apelaciju Ustavnom sudu, smatrajući da mu je istima povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak

1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, apelant je izjavio apelaciju protiv rješenja Federalnog ministarstva, protiv kojeg je, sukladno članku 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», broj 9/05), moguće pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe, što predstavlja djelotvoran pravni lijek. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

9. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-263/06 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio