Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-99/06 (A. B.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-99/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-99/06, rješavajući apelaciju Ante Boje, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Ante Boje, podnesena zbog neprocesuiranja prijava za kaznena djela koja je podnio nadležnim organima protiv Elektroprivrede Federacije Bosne i Hercegovine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Anto Bojo (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kiseljaka, podnio je 20. siječnja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog neprocesuiranja kaznenih prijava koje je podnio protiv Elektroprivrede Federacije Bosne i Hercegovine kako slijedi: Općinskom sudu u Kiseljaku i Općinskom tužiteljstvu u Kiseljaku 7. listopada 2002. godine, Općinskom tužiteljstvu u Kiseljaku 3. siječnja 2003. godine, Kantonalnom tužiteljstvu u Travniku siječnja 2004. godine, Kantonalnom tužiteljstvu u Travniku 12. svibnja 2004. godine, Kantonalnom tužiteljstvu u Travniku 23. siječnja 2005. godine, Kantonalnom tužiteljstvu u Travniku svibnja 2005. godine, Tužiteljstvu Federacije Bosne i Hercegovine srpnja 2005. godine, Kantonalnom tužiteljstvu u Travniku kolovoza 2005. godine, Općinskom sudu u Kiseljaku 19. rujna 2005. godine, Tužiteljstvu Federacije Bosne i Hercegovine siječnja 2006. godine.

2. Apelant je navedene kaznene prijave podnio protiv javnog poduzeća Elektroprivreda Federacije Bosne i Hercegovine, radi kaznenog djela Izazivanja opće opasnosti iz članka 323. i kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine iz članka 328. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», broj 36/03), prijavljujući, kako sam navodi, oko stotinu smrtnih slučajeva izazvanih od neispravnih kućnih instalacija, niskonaponskih mreža i trafostanica. Apelant smatra da činjenica da po podnijetim kaznenim prijavama još nitko nije procesuiran ukazuje da je došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

4. Apelant se u konkretnom slučaju poziva na pravo na pravično suđenje u svim slučajevima njemu poznatim u kojima je došlo do smrtnog slučaja uslijed, po njegovom mišljenju, nekih od neispravnosti kod elektroinstalacija, a za što nitko ne odgovara, iako je za većinu podnio kaznenu prijavu nadležnim organima, dok ne navodi, niti se iz apelacije kao i dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu može zaključiti, da navedeni slučajevi stoje u bilo kakvoj svezi s njim osobno, osim što isti smatra da je ovakvo stanje općenito nepravično i kao takvo neodrživo u uređenom pravnom sustavu.

5. Članak 6. Europske konvencije, na koji se poziva apelant, garantira pravičan postupak kod utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužnice protiv neke osobe. Ukoliko se radi o pravu da se kazneno goni treća osoba, članak 6. Europske konvencije se, sukladno standardima Europskog suda za ljudska prava, u principu ne primjenjuje. Dakle, članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo onome protiv kojega se utvrđuje utemeljenost kaznene optužnice. Sukladno navedenom, Ustavni sud u konkretnom slučaju cijeni da apelant «nije osoba protiv koje se utvrđuje utemeljenost kaznene optužnice», obzirom da je isti podnositelj kaznenih prijava protiv počinitelja, čije neprocesuiranje od strane ovlaštenih organa apelant smatra općenito nepravičnim. Stoga, apelant nema pravo na zaštitu iz članka 6. Europske konvencije, pa samim tim niti iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, koji ne pruža ništa širi obim zaštite od predviđenog u članku 6. Europske konvencije, zbog čega su navodi apelacije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

7. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-99/06 (A. B.) | Sudska praksa | Aktio