Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-287/05 (T. Ć.)
Odluka donesena 12. 04. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-287/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 04. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici, Jovo Rosić i Seada Palavrić, suci na sjednici održanoj 12. travnja 2006. godine, u predmetu broj AP-287/05, rješavajući apelaciju Tadije Ćurka, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tadije Ćurka, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj KŽ-135/03 od 18. rujna 2003. godine, Presude Osnovnog suda u Sokocu, broj K-132/02 od 3. travnja 2003. godine, Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj KŽ-32/04 od 30. studenog 2004. godine i Rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj KV-65/03 od 26. siječnja 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Tadija Ćurak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Slavonskog Broda, Republika Hrvatska, kojeg zastupa odvjetnik Novak Borojević iz Bosanskog Broda, podnio je 21. veljače 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tesktu: Okružni sud), broj KŽ-135/03 od 18. rujna 2003. godine, Presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tesktu: Osnovni sud), broj K-132/02 od 3. travnja 2003. godine, Rješenja Okružnog suda broj KŽ-32/04 od 30. studenog 2004. godine i Rješenja Osnovnog suda broj KV-65/03 od 26. siječnja 2004. godine
2. Osnovni sud donio je Presudu broj K-132/02 od 3. travnja 2003. godine, kojom je aplenat oglašen krivim za kazneno djelo ugrožavanja javnog prometa iz članka 400. st. 2. i 3. Kaznenog zakona Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 49/03) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, zbog toga što je neprilagođenom brzinom kretanja upravljajući osobnim automobilom prouzročio prometnu nezgodu, nakon koje je, od posljedica zadobijenih u istoj, nastupila smrt osobe u drugom vozilu.
3. Okružni sud je odlučujući o prizivu apelanta donio Presudu broj KŽ-135/03 od 18. rujna 2003. godine kojom je uvažio priziv u dijelu koji se odnosi na kaznu te istu preinačio na trajanje od godinu dana, dok je u ostalom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu.
4. Nakon toga, apelant je podnio prijedlog za ponavljanje postupka pred Osnovnim sudom, koji je odbijen Rješenjem broj KV-65/03 od 26. siječnja 2004. godine, na koje je ponovno izjavio priziv Okružnom sudu, koji ga je odbio kao neutemeljen Rješenjem broj KŽ-32/04 od 30. studenog 2004. godine.
5. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu pozivajući se na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), a koju povredu vidi u činjenici da sudovi nisu dozvolili ponavljanje postupka u kojemu je htio ukazati na nedostatke nalaza i mišljenja vještaka na temelju kojih su presude i utemeljene.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» 7. Ustavni sud ističe da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke, koja predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestupanjsku odluku kako u pravnom tako i u činjeničnom pogledu. 8. U odnosu na zahtjev za iscrpljivanjem svih pravnih lijekova i poštivanje roka za podnošenje apelacije u roku od 60 dana od dana dobivanja konačne odluke, slijedi da samo djelotvorni i pravni lijekovi moraju da se iscrpe. Iz prakse organa Europske konvencije slijedi da zahtjevi za ponavljanje pravomoćno okončanih postupaka ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim pokretanjem postupka. Na taj način, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, što je i stav Ustavnog suda zauzet u odluci o dopustivosti broj AP-49/03 od 17. ožujka 2004. godine.
9. U konkretnom slučaju, apelant je podnio apelaciju protiv presuda Osnovnog suda i Okružnog suda, te protiv rješenja Osnovnog suda i Okružnog suda, kojima je odbijen zahtjev za ponavljanje postupka.
10. Ustavni sud smatra da zahtjev za ponavljanje posupka koji je odbijen ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, u svezi sa čim rok od 60 dana za podnošenje apelacije treba računati od dana kada je apelant dobio Presudu Okružnog suda broj KŽ-135/03 od 18. rujna 2003. godine, kao posljednju odluku po uloženom djelotvornom pravnom lijeku.
11. Obzirom na to da je apelantu 13. listopada 2003. godine uručena Presuda Okružnog suda broj KŽ-135/03 od 18. rujna 2003. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 21. veljače 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenom, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu Presuda Okružnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
13. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić