Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-535/06 (Z. K.)
Odluka donesena 12. 04. 2006.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-535/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 04. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-535/06, rješavajući apelaciju Zahida Kremića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zahida Kremića, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj Gž-598/05 od 25. januara 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zahid Kremić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Zijad Mehmedagić, advokat iz Doboja, podnio je, 4. marta 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-598/05 od 25. januara 2006. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio prodaju putem javnog nadmetanja nepokretnosti apelanta kao solidarnog izvšenika na ročištu određenom za 14. mart 2006. godine u 11,00 sati u sudnici Osnovnog u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), a na osnovu rješenja Okružnog suda broj GŽ-598/05 od 25. januara 2006. godine i po zaključku Osnovnog suda broj I-269/04 od 7. februara 2006. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Osnovni sud je rješenjem o izvršenju, broj I-269/04 od 17. avgusta 2004. godine, na prijedlog ZZ «Bosnakop», Doboj, Jovana Jovanovića i drugih iz Kotorskog, općina Doboj (u daljnjem tekstu: tražioci izvršenja) protiv apelanta i drugih izvršenika odredio izvršenje pravosnažne presude Osnovnog suda, broj P-760/02 od 29. aprila 2004. godine, kojom su apelant i drugi izvršenici obavezani da tražiocima izvršenja nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 19.909,50 KM, popisom, procijenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
3. Zbog nemogućnosti pregloženog izvršenja, Osnovni sud je rješenjem, broj I-269/04 od 21. januara 2005. godine, dozvolio promjenu predmeta izvršenja, te umjesto prodaje pokretnih stvari izvršenika odredio izvršenje prodajom idealnog suvlasničkog dijela 1/2 stana kao nekretnine apelanta kao solidarnog izvršenika, koji stan se nalazi u Doboju u ulici Stefana Prvovenčanog broj 18, upisanog u knjigu položenih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova sa po ½ u korist apelanta i njegove supruge.
4. Osnovni sud je dopunskim rješenjem, broj I-269/04 od 28. februara 2005. godine, odredio upis zabilježbe i naložio Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka, PJ Doboj, da u knjizi položenih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova izvrši upis zabilježbe na cjelokupnom stanu apelanta kao izvršenika i njegove supruge u korist tražilaca izvršenja. Navedenim rješenjem je određena prodaja cjelokupnog predmetnog stana, kao i njegovog idealnog suvlasničkog dijela od ½, a na ročištu za javno nadmetanje, zaključkom o prodaji odlučiće se da li će se prodati cjelokupan stan ili njegov suvlasnički dio, zavisno od visine najpovoljnije ponude za suvlasnički dio i za cjelokupan stan. Sud je istovremeno zaključkom pozvao punomoćnike tražilaca izvršenja i izvršenika da u roku od osam dana od dana prijema zaključka u smislu člana 80. stav 1. Zakona o izvršnom postupku predlože način utvrđivanja vrijednosti navedenog apelantovog stana na kojem je dozvoljeno izvršenje ili će sud u protivnom odrediti da se vrijednost stana utvrdi na osnovu procjene vještaka građevinske struke.
5. Apelant je sa drugim izvršenicima putem svog punomoćnika Zijada Mehmedagića, advokata iz Doboja izjavio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda u Doboju, broj I-269/04 od 21. januara 2005. godine i dopunskog rješenja, broj I-269/04 od 28. februara 2005. godine. Navedenu žalbu Okružni sud je rješenjem broj GŽ-598/05 od 25. januara 2006. godine odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju navedenog rješenja se navodi da je iz sadržaja spisa vidljivo da advokat Zijad Mehmedagić nije imao punomoć za zastupanje apelanta u predmetnom izvršnom postupku. Nadalje je drugostepeni sud naveo da je prvostepeni sud propustio da u nedostatku odgovarajuće punomoći pobijana rješenja dostavi izvršenicima, a posebno apelantu kao izvršeniku ili da od advokata zatraži punomoć za zastupanje izvršenika u ovom izvršnom postupku.
6. Osnovni sud je zaključkom o prodaji nepokretnosti izvršenika putem javnog nadmetanja, broj I-269/04 od 7. februara 2006. godine odredio prvo ročište za prodaju putem javnog nadmetanja nepokretnosti apelanta kao solidarnog izvršenika. Navedenim zaključkom je određeno da će se prvo ročište za prodaju putem javnog nadmetanja održati u utorak 14. marta 2006. godine sa početkom u 11,00 sati u sudnici broj 3 Osnovnog suda.
7. Osnovni sud je rješenjem, broj I-269/04 od 21. februara 2006. godine odbacio kao nedozvoljen prijedlog apelanta i drugih izvršenika za ponavljanje postupka. U obrazloženju rješenja sud je naveo da je odredbom člana 14. stav 1. Zakona o izvršnom postupku određeno da «protiv pravosnažnog rješenja donesenog u postupku izvršenja nije dozvoljeno ulaganje vandrednih pravnih lijekova». Protiv navedenog rješenja apelant i drugi izvršenici su 3. marta 2006. godine izjavili žalbu po kojoj nije donijeta odluka.
8. Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i člana 13. Evropske konvencuije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu. Evropska konvencija). Apelant navodi da Okružni sud osporeno rješenje donosi nakon što predmetni izvršni postupak traje od 17. avgusta 2004. godine odnosno nakon što je za svo to vrijeme advokat dostavio Osnovnom sudu i Okružnom sudu desetak pismena. Apelant ističe da je nejasno zašto prvostepeni i drugostepeni sud nisu pokušali otkloniti nedostatak punomoći iako advokat skoro svaki dan dolazi u zgradu suda i već četiri godine zastupa izvršenike u parničnom postupku na osnovu kojih presuda je pokrenut izvršni postupak. Apelant ističe da drugostepeni sud umjesto da ukine prvostepena rješenja i vrati predmet prvostepenom sudu sa uputama isti odbacuje žalbe kao nedozvoljene.
9. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
10. U konkretnom slučaju, apelant osprava rješenje Okružnog suda, broj Gž-598/05 od 25. januara 2006. godine. Osporeno rješenje je donijeto u izvršnom postupku, te stoga, Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84, O.I. 46, str. 225). Navedenu praksu usvojio je i Ustavni sud, te je, također, zauzeo stav da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava u slučaju da apelant propusti da iznese u parničnom postupku relevantnu činjenicu čije bi iznošenje možda utjecalo na drugačiji ishod tog parničnog postupka, jer iznošenje te činjenice u izvršnom postupku nije dovelo i nije moglo ni dovesti do novog i posebnog određivanja apelantovih građanskih prava u odnosu na parnični postupak (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine). Navedeni stavovi se mogu primjeniti i u odnosu na konkretan predmet, jer je osporeno rješenje doneseno u postupku izvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda, broj P-760/02 od 29. aprila 2004. godine, te se stoga, u navedenom postupku nisu utvrđivala apelantova građanska prava i obaveze, već su ista utvrđena u postupku u kojem je donesena navedena presuda. Stoga, iz navedenih razloga proizilazi da je predmetna apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Također, apelant se žali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe da do povrede ovog člana može doći samo ako apelanti imaju neko pravo zagarantovano Evropskom konvencijom, jer ovaj član ima subsidijarni karakter. Obzirom da je Ustavni sud utvrdio da se postupak koji je okončan osporenim rješenjem ne tiče utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, to slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na član 13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić