Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1908/05 (A. V.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Nije dopunjena/precizirana apelacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1908/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici, Jovo Rosić i Seada Palavrić, suci, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-1908/05, rješavajući apelaciju Aleksandra Vukovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 13., člana 20. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksandra Vukovića, podnesena zbog nestanka lica tokom rata na području Bosne i Hercegovine, zato što je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju.

OBRAZLOŽENJE

1. Aleksandar Vuković (u daljnjem tekstu: apelant), iz Goražda, podnio je, 14. septembra 2005. godine, prijavu Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) zbog nestanka svog oca Koje Vukovića, na području Goražda tokom rata u Bosni i Hercegovini. Navedenu prijavu Komisija je, 14. septembra 2005. godine, dostavila Ustavnom sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) na osnovu člana 5. Sporazuma u skladu sa članom XIV Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji su strane potpisale 25. septembra 2003. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 35/03). Ustavni sud je pomenutu prijavu registrovao kao apelaciju.

2. Budući da apelacija nije sadržavala neophodne elemente u smislu člana 19. stav 2. alineja 3. Pravila Ustavnog suda, obzirom da uz apelaciju nije dostavljena potvrda o prijavljenom nestanku člana porodice, od apelanta je 19. januara 2006. godine, u smislu člana 20. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zatraženo da dopuni/precizira apelaciju u roku od 15 dana. Apelant u ostavljenom roku, koji je istekao 11. februara 2006. godine, nije dopunio/precizirao apelaciju.

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 13. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 13. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 13. apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju;»

4. Od apelanta je zatraženo da apelaciju dopuni tako da dostavi potvrdu o prijavljenom nestanku člana porodice, zbog toga što je Ustavni sud u svojoj praksi, kada je takođe, rješavao apelacije koje su podnijele porodice čiji su članovi nestali tokom rata u Bosni i Hercegovini, zauzeo slijedeći stav: „[...]Ustavni sud konstatira da su se apelanti obratili Međunarodnom komitetu Crvenog križa, odnosno državnoj ili jednoj od entitetskih komisija za traženje nestalih lica, od kojih nisu dobili informacije o nestanku članova njihovih porodica. Dakle, apelanti su preduzeli razumne aktivnosti u pogledu traženja članova svojih porodica, obraćajući se organizacijama za traženje nestalih lica[...]“ (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-129/04 od 27. maja 2005. godine, tačka 38). Identičan stav je prethodno usvojio i bivši Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u predmetu Selimović i ostali (odluka o prihvatljivosti i meritumu od 7. marta 2003. godine, CH/01/8365). Iz navedenog stava proizilazi da su apelanti, obraćanjem, odnosno prijavljivanjem nestanka člana porodice organizacijama za traženje nestalih lica, iscrpili pravne lijekove dostupne po zakonu, te stoga nije potrebno od apelanata zahtijevati da se obrate redovnim sudovima, prije podnošenja apelacije. Dakle, potvrda o prijavljenom nestanku člana porodice je dokaz o iscrpljivanju pravnih lijekova, odnosno ispunjavanju uslova za dopustivost apelacije.

5. Međutim, u ostavljenom roku, apelant nije dopunio apelaciju, odnosno nije dostavio potvrdu o prijavljivanju nestanka člana porodice.

6. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 13. i člana 20. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1908/05 (A. V.) | Sudska praksa | Aktio