Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1136/05 (Medžlis islamske zajednice Travnik)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1136/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-1136/05, rješavajući apelaciju Medžlisa islamske zajednice Travnik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Medžlisa islamske zajednice Travnik, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-311/03 od 18. januara 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Medžlis islamske zajednice Travnik (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika koga zastupa Adil Lozo advokat iz Travnika, podnio je 6. maja 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-311/03 od 18. januara 2005. godine

2. Kao bivši vlasnik nacionalizovane stambeno-poslovne zgrade koja je bila predmet ugovora o zamjeni poslovnih prostorija izmedju Skupštine Općine Travnik (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Trgovine «Borac» Travnik (u daljnjem tekstu: drugotuženi), apelant je podnio tužbu za poništenje ugovora. Općinski sud u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je presudom broj Ps.34/01 od 25. septembra 2002. godine u cjelosti usvojio tužbeni zahtjev i poništio ugovor o zamjeni poslovnih prostorija.

3. Nezadovoljan presudom Općinskog suda, prvotuženi je uložio žalbu Kantonalnom sudu Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koji je presudom broj Gž-110/02 od 27. marta 2003. godine žalbu uvažio, preinačio presudu Općinskog suda i apelanta odbio sa tužbenim zahtjevom u cjelosti.

4. Protiv presude Kantonalnog suda, apelant je uložio reviziju, koju je Vrhovni sud rješenjem broj Rev-311/03 od 18. januara 2005. godineu odbacio kao nedopuštenu, jer apelant nije označio vrijednost spora do momenta kada je počeo sa izlaganjem tužbe, nakon kojeg momenta u smislu odredbi člana 186. stav 2., člana 297. stav 1. i člana 382. stav 3. u vezi sa članom 497. tada važečeg Zakona o parničnom postupku, nastupa prekluzija i određuje nedopuštenost ulaganja revizije.

5. Nakon odluke Vrhovnog suda o reviziji, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj istiće da su mu povrijeđeni pravo na imovinu, pravo na pravično suđenje i sloboda vjeroispovjesti iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava iz člana II/.d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP- 283/03, od 14. oktobra 2004. godine i AP-

106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je odbacio kao nedopuštenu apelantovu reviziju protiv odluke Kantonalnog suda, pa slijedi da je to bio pravni lijek koji nije efektivan, odnosno da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u ovom postupku.

9. S obzirom na to da je apelantu svakako prije 18. januara 2005. godine, kada je donesena odluka o reviziji, uručena drugostepena presuda Kantonalnog suda broj Gž-110/02 od 21. marta 2003. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena, 6. maja 2005.godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu drugostepenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1136/05 (Medžlis islamske zajednice Travnik) | Sudska praksa | Aktio