Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-27/06 (S. K.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-27/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-27/06, rješavajući apelaciju Srećka Kraljevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Srećka Kraljevića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj Kž-37/05 od 15. marta 2005. godine i presude Općinskog suda u Zenici broj K- 232/03 od 15. decembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Srećko Kraljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Drvenika, koga zastupa Ragib Hodžić, advokat iz Zenice, podnio je 5. januara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Kž-37/05 od 15.marta 2005 godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj K-232/03 od 15.decembra 2004. godine.

2. Općinski sud presudom broj K-232/03 od 15.decembra 2003. godine osudio je apelanta zbog krivičnog djela zloupotrebe ovlasti u privredi iz člana 259. stav 3. u vezi sa stavom 1. tačka 3. Krivičnog zakona Federacije BiH i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Protiv presude apelant je uložio žalbu Kantonalnom sudu koji je presudom broj Kž- 37/05 od 15.marta 2005. godine preinačio prvostepenu presudu u djelu o kazni i apelantu snizio kaznu na jednu godinu zatvora.

3. Općinski sud je rješenjem broj Kv-124/05 od 1. novembra 2005. godine odbacio apelantov zahtjev za ponavljanje postupka uz obrazloženje da apelant niije ponudio nove dokaze ili činjenice koje nisu cjenjene tokom postupka i da kao takve ne mogu prouzrokovati donošenje drugačije odluke.

4. Kantonalni sud je rješenjem broj Kž-227/05 od 2.decembra 2005 godineo odbio kao neosnovanu žalbu apelanta na navedeno rješenje, jer dokazi ponuđeni u zahtjevu za ponavljanje postupka ne mogu da se okarakterišu kao stvarno novi, obzirom da su bili poznati u toku prvostepenog postupka.

5. Apelant smatra da mu je presudama Općinskog suda i Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično sudjenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U obrazloženju apelacije apelant ponavlja ranije iznesene žalbene navode protiv prvostepene presude, ističući da prvostepeni sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stenje i da je pogrešno primjenio zakon na njegovu štetu.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Dakle, prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Prema tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005 godine)

9. Apelant je u konkretnom slučaju protiv pravosnažne presude podnio zahtjev za ponavljanje postupka kao vanredni pravni lijek. Međutim, iz prakse organa Evropske konvencije, na koju se apelant poziva, slijedi da zahtjevi za ponavljanje pravosnažno okončanih postupka ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka.(vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G.V. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 1043/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI ), broj 35). U vezi sa tim, Ustavni sud slijedi istu praksu i ne može garantovati zaštitu ljudskih prava iz Člana 6. Evropske konvencije u postupcima u kojima apelanti koriste nedjelotvorne pravne lijekove.

10. Proizlazi da je posljednji djelotvoran pravni lijek koji je apelant koristio bila žalba na prvostepenu presudu Općinskog suda o kojoj je odlučio Kantonalni sud presudom koju je apelant primio 18. maja 2005. godine. Kako je apelacija podnesena 5. januara 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije prdviđen članom 16. stav. 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-27/06 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio