Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-71/06 (D. M. i drugi)
Odluka donesena 12. 04. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-71/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 04. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-71/06, rješavajući apelaciju Dake Majdančevića i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dake Majdančevića, Riste Popovića, Nedeljka Ostojića, Luke Mištrafovića, Stane Simić-Garić, Fatime Miljanović, Bore Miljanovića, Dragoljuba Ninića, Živka Mitrovića i Mustafe Avdića, podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Gž-167/05 od 22. novembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Dako Majdančević, Risto Popović, Nedeljko Ostojić, Luka Mištrafović, Stana Simić-Garić, Fatima Miljanović, Boro Miljanović, Dragoljub Ninić, Živko Mitrović i Mustafa Avdić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Brčkog, koje zastupa Božo Peranović advokat iz Brčkog, podnijeli su 12. januara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Gž-167/05 od 22. novembra 2005. godine.
2. Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-90/03-I od 16. februara 2005. godine, kao nedozvoljena je odbačena zajednička tužba apelanata kojom su od tuženog tražili da im se izvrši obračun doprinosa po osnovu penzionog osiguranja i uplate iznosi na ime zaostalih plata i drugih naknada po osnovu plata, kao i da im se izvrši uplata Javnom fondu penzijsko-invalidskog osiguranja kod kojeg su prijavljeni.Vrijednost tužbenog zahtjeva povodom kojeg je vođen spor iznosila je 262.728,60 KM. Apelacioni sud je, presudom broj Gž-167/05 od 22. novembra 2005. godine, žalbu apelanata odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu Osnovnog suda.
3. Nakon toga apelanti su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu navodeći da je osporenom presudom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje i imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, broj U- 136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je dopuštena, revizija se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.
7. Ustavni sud primjećuje da apelanti nisu uložili reviziju, iako je vrijednost spora višestruko premašila novčani iznos koji limitira mogućnost podnošenja apelacije. Naime, Zakonom o parničnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hecegovine u članu 309. stav 2. regulisano je da revizija nije dozvoljena ukoliko se u imovinsko-pravnim i radnim sporovima tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu, a vrijednost predmeta spora pobijanog djela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Nadalje, Osnovni sud je dopisom broj 096-0-Su-06-000 213 od 2. februara 2006. godine obavjestio Ustavni sud da je u konkretnom slučaju utvrđena vrijednost spora u visini od 262.728,68 KM i da apelanti nisu ulagali reviziju. Prema tome, u ovom slučaju je bilo moguće podnijeti reviziju Apelacionom sudu protiv presude Apelacionog suda broj Gž-167/05 od 22. novembra 2005. godine. Dakle, uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu nije ispunjen, pa se apelacija ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić