Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-898/05 (D. K.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-898/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-898/05, rješavajući apelaciju Dare Kokanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dare Kokanović, podnesena protiv rješenja Kantonalne komisije Kantona Sarajevo za implementaciju člana 143. Zakona o radu broj 13-04-Ž-6627/00 od 30. oktobra 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dara Kokanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, podnijela je 1. aprila 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Kantonalne komisije Kantona Sarajevo za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija) broj 13-04-Ž-6627/00 od 30. oktobra 2003. godine.

2. Rješenjem Kantonalne komisije broj 13-04-34-Ž-6627/00 od 30. oktobra 2003. godine odbijen je zahtijev apelantice za reguliranje radno-pravnog statusa u Osnovnoj školi „Ćamil Sijarić“ u Sarajevu kao neosnovan. Federalna komisija za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Federalna komisija) rješenjem broj 03-34-568/04 od 6. januara 2005. godine odbila je kao neosnovanu žalbu apelantice na prvostepeno rješenje, te isto potvrdila. U pouci o pravnom lijeku bilo je navedeno da se protiv rješenja Federalne komisije može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom u roku od 30 dana od dana prijema rješenja. Rješenje Federalne komisije broj 03- 34-568/04 od 6. januara 2005. godine uručeno je apelantici 1. aprila 2005. godine, međutim u spisu apelacije nema dokaza da je apelantica protiv istog tužbom pokrenula upravni spor, te pokušala ishodovati meritornu odluku u cilju zaštite svojih prava.

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

4. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

5. U konkretnom slučaju apelantica protiv rješenja Federalne komisije broj 03-34-568/04 od 6. januara 2005. godine nije tužbom pokrenula upravni spor prema odredbama Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“, broj 9/05 od 16. februara 2005. godine) te tako pokušala ishodovati meritornu sudsku odluku u cilju zaštite svojih prava. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

6. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-898/05 (D. K.) | Sudska praksa | Aktio