Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-911/05 (Z. K.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-911/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-911/05, rješavajući apelaciju Zahide Karabegović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zahide Karabegović, podnesena protiv odluke predsjednika Komisije za prigovore preduzeća „Natron“ Maglaj broj R-96/97 od 23. aprila 1997. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Zahida Karabegović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Maglaja, podnijela je 25. marta 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv odluke predsjednika Komisije za prigovore preduzeća „Natron“ Maglaj (u daljnjem tekstu: Komisija za prigovore) broj R-96/97 od 23. aprila 1997. godine. Apelantica se prvo obratila Ustavnom sudu podneskom 2. februara 2005. godine koji je bio registriran pod brojem SU-12/05. Navedeni podnesak je presigniran u apelaciju nakon dopisa Ustavnog suda upućenog apelantici pod brojem SU-12/05 od 7. februara 2005. godine, te nakon što je apelantica podnijela apelaciju 25. marta 2005. godine navodeći u istoj osporenu odluku kao i ustavna prava za koja smatra da su joj povrijeđena.

2. Odlukom Komisije za prigovore broj R-96/97 od 23. aprila 1997. godine odlučeno je da će se u ponovljenom postupku provjeriti svi uslovi stanovanja odnosno bodovanja radnika zaposlenih u preduzeću „Natron“ Maglaj, koji se sada nalaze na listi prioriteta i koji su izjavili prigovore na ukinutu listu i Odluku, a uslove stanovanja će snimiti Komisija na licu mjesta, te gdje se ukaže potreba izvršiti i uvid u zvanične evidencije kod nadležnih državnih organa i utvrditi listu prioriteta, a zatim će se donijeti odluka o konkretnoj dodijeli stanova na korištenje radnicima. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da je odluka konačna, a radnik nezadovoljan ovom odlukom ima se pravo obratiti Općinskom sudu u Maglaju u roku od 15 dana od dana prijema odluke, odnosno od dana objavljivanja odluke na oglasnoj tabli, a u cilju zaštite svojih prava.

3. Apelantica se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, naglašavajući da je redovno ulagala prigovore preduzeću „Natron“ Maglaj, te da je „podnijela tužbu sudu tokom 1997. godine, ali ista nikad nije bila registrirana u pisarnici. Tužba je predata činovniku koji nije postupio odgovorno“.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju, apelantica nije predočila bilo kakav dokaz Ustavnom sudu, kojim bi potkrijepila svoje navode da je podnijela tužbu nadležnom sudu protiv Odluke Komisije za prigovore broj R-96/97 od 23. aprila 1997. godine, te pokušala ishodovati meritornu odluku u cilju zaštite svojih prava u skladu sa članom 83. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa („Službeni list SFRJ“, br. 60/89 i 49/90, te „Službeni list Republike BiH“, br. 2/92 i 13/94).

7. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-911/05 (Z. K.) | Sudska praksa | Aktio