Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2492/05 (D. M.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2492/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-2492/05, rješavajući apelaciju Dragana Mijatovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Mijatovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj Gž-210/05 od 13. oktobra 2005. godine, i Općinskog suda u Travniku, broj Rs-249/04 od 14. januara 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Mijatović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, podnio je, 7. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-210/05 od 13. oktobra 2005. godine, i presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Rs-249/04 od 14. januara 2005. godine. Apelant je tražio donošenje privremene mjere kojom će se obustaviti izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda, broj Rs-249/04 od 14. januara 2005. godine, do donošenja odluke po apelaciji. Dopunu zahtjeva za donošenje privremene mjere apelant je dostavio 18. februara 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj Rs-249/04 od 14. januara 2005. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kao drugotužitelja, kojim je tražio da se naloži Trgovini «Borac» DOO Travnik (u daljnjem tekstu: tuženi) da mu isplati naknadu plaće za period od 30. aprila 2001. godine pa do 30. aprila 2004. godine u iznosu od 10.670,89 KM, sa pripadajućim kamatama, te da se shodno članu

143. Zakona o radu izda odluka o radno pravnom statusu uz naknadu troškova postupka. Apelant je obavezan da solidarno sa prvotužiteljem nadoknadi tuženom troškove postupka u iznosu od 2.376 KM u roku od 15 dana od dana prijema presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Odlučujući o žalbi apelanta Kantonalni sud je presudom, broj Gž-210/05 od 13. oktobra 2005. godine, žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

4. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu navodeći da je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i pravo na rad iz člana 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, odluke broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da vrijednost spora određena u odnosu na apelanta iznosi 10.670,89 KM. Naime, članom 237. stav 2 Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine«, broj 53/03) propisano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Dakle, u ovom slučaju je bilo moguće podnijeti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine na presudu Kantonalnog suda, broj Gž-210/05 od 13. oktobra 2005. godine, što apelant nije učinio. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje, da nema potrebe razmatrati prijedlog apelanta za izdavanje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2492/05 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio