Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2356/05 (M. M.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2356/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-2356/05, rješavajući apelaciju Mirjane Martinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirjane Martinović podnesena protiv rješenja Uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Hercegovačko-neretvanskog kantona, broj 13-II-478-33/04 od 21. juna 2005. godine, i zaključka Odjela za financije i nekretnine Grada Mostar, broj 12-V-33-145/04 od 28. aprila 2005. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirjana Martinović (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Odvjetnički ured Sesar – Ćurić iz Mostara, podnijela je, 17. novembra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju. Apelantica nije eksplicitno navela odluku koju pobija, ali iz apelacije proizilazi da apelantica pobija rješenje Uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ), broj 13-II-478-33/04 od 21. juna 2005. godine, i zaključka o dozvoli izvršenja Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljeih osoba i izbjeglica – CRPC, Odjela za financije i nekretnine Grada Mostar (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ), broj 12-V-33-145/04 od 28. aprila 2005. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud «obustavio sve izvršne radnje» i spriječio deložaciju koja je bila zakazana za 18. novembar 2005. godine, budući da je protiv osporenog rješenja drugostepenog organa pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).

2. U konkretnom slučaju, radi se o nekretnini na kojoj je prije rata pravo korištenja imao Jusuf Dizdarević (u daljnjem tekstu: raniji korisnik). Ova nekretnina je, nakon 1. aprila 1992. godine, isparcelisana na dvije nekretnine, koje su označene kao k.č. br. 4569/1 i k.č. 4569/2, pa je k.č. 4569/2 data na trajno korištenje mužu apelantice. On je na tom dijelu izgradio poslovne objekte, a zatim je ugovorom o poklonu, 19. jula 1999. godine, poklonio tu nekretninu i poslovne objekte apelantici.

3. Međutim, raniji korisnik se obratio Komisiji za imovinska prava izbjeglica i raseljenih lica (u daljnjem tekstu: CRPC), koja je odlukom, broj 104-643-1/1 od 5. marta 1998. godine, utvrdila da je raniji korisnik bio savjestan posjednik cijele nekretnine označene kao k.č. br. 4569 iz posjedovnog lista broj 868. k.o. Mostar i kuće i zgrade izgrađene na toj parceli. Raniji korisnik je zatražio izvršenje ove odluke CRPC-a, pa je prvostepeni organ svojim zaključkom, broj II-

2-4-12/01od 12. februara 2001. godine o dozvoli izvršenja, utvrdio da je prestalo pravo raspolaganja općine Mostar Jugozapad na spornoj nekretnini, te da se ta nekretnina vraća ranijem korisniku, kao i da apelantici kao privremenoj korisnici prestaje pravo korištenja sporne nekretnine, iz koje je dužna iseliti. Protiv navedenog zaključka apelantica je izjavila žalbu.

4. Odlučujući o žalbi, prvostepeni organ je rješenjem, broj 01-III-2-4-

12/01 od 20. maja 2003. godine, donio rješenje kojim je izmijenio zaključak o dozvoli izvršenja, konstatujući da je ranijem korisniku. vraćena nekretnina u pitanju označena kao k.č. 4569/1, te da se apelantica ne smatra privremenim korisnikom dijela sporne nekretnine označene kao k.č. 4569/2. Također, navedenim rješenjem je utvrđeno da se postupak obustavlja do konačne sudske odluke o pravu vlasništva na spornoj nekretnini označenoj kao k.č. 4569/2 na kojem je apelantica upisana kao korisnik i vlasnik izgrađenih objekata. Raniji korisnik je izjavio žalbu protiv ovog rješenja, ali je rješenjem drugostepenog organa, broj 13-II-478-33/04 od 20. septembra 2004. godine, njegova žalba odbijena. Temeljem takve odluke, raniji korisnik je uveden u posjed dijela sporne nekretnine k.č. 4569/1 na kojem je bio njegov stambeno-poslovni objekt.

5. Raniji korisnik je protiv ovog rješenja podnio tužbu Kantonalnom sudu, koji je presudom, broj U-414/04 od 12. januara 2005. godine, djelimično uvažio njegovu tužbu i poništio rješenje prvostepenog organa, broj 01-III-2-4-12/01 od 20. maja 2003. godine, i rješenje drugostepenog organa, broj 13-II-478-33/04 od 20. septembra 2004. godine. U obrazloženju ove presude je navedeno da je prema odredbama Zakona o izvršenju odluka CRPC-a propisano da odluke CRPC-a postaju konačne danom njihovog donošenja, te da je organ uprave nadležan za njihovo provođenje dužan u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za izvršenje donijeti zaključak o dozvoli izvršenja. Također, prema ovom Zakonu, odluke CRPC-a se moraju provesti bez obzira da li su imovina ili stan na koje se odluka odnosi proglašeni napuštenim ili ne i i bez obzira na bilo koju drugu odluku ili propise koji se odnose na njihov pravni status. Nadležni organ ne može obustaviti izvršenje odluke CRPC-a, osim ako CRPC ne pošalje zvaničnu obavijest kojim se posebno zahtijeva obustava izvršenja do donošenja odluke o ponovnom razmatranju. Stoga je Kantonalni sud zaključio da je prvostepeni organ bio dužan donijeti zaključak o dozvoli izvršenja odluke CRPC-a u potpunosti, bez obzira na «pravni status nekrentine», te da prvostepeni organ nije imao pravnog osnova, rješavajući žalbu apelantice protiv zaključka o izvršenju odluke CRPC-a od 12. februara 2001. godine, izmijeniti taj zaključak na način kako je to uradio.

6. Osim toga, Kantonalni sud je zaključio da prvostepeni organ nije mogao odlučiti o obustavi postupka do konačne sudske odluke o pravu vlasništva na spornoj nekretnini označenoj kao k-č-4569/2, budući da je u vrijeme donošenja osporenog rješenja presudom Općinskog suda u Mostaru, broj P-755/01 od 3. septembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1006/03 od 22. aprila 2004. godine, odbačen kao nedopušten tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da je ona postala isključivom vlasnicom spornih nekretnina koje je kupila od Općine Mostar Jugozapad. Konačno, Kantonalni sud je zaključio da su i prvostepeni i drugostepeni organ bili dužni donijeti zaključak o izvršenju odluke CRPC-a, uvesti ranijeg korisnika u posjed cijele nekretnine označene u toj odluci i izvršiti eventualne izmjene u evidencijama o nekretninama, budući da se odlukom CRPC-a stavljaju izvan pravne snage sva pravna akta sudskih i općinskih organa uprave u Bosni i Hercegovini donesena nakon 1. aprila 1992. godine kojima su oduzeta ili ograničena imovinska prava izbjeglica i raseljenih lica.

7. Postupajući po navedenoj presudi Kantonalnog suda, prvostepeni organ je donio zaključak o dozvoli izvršenja Odluke CRPC-a, broj 12-V-33-145/04 od 28. aprila 2005. godine, kojim je utvrdio da apelantici prestaje pravo korištenja nekretnine označene kao k.č.4569/2, ta da se ta nekretninna vraća u posjed ranijem korisniku. Također, određeno je da apelantica mora iseliti iz sporne nekretnine u roku od 15 dana od dana prijema ovog zaključka, a da žalba ne odlaže izvršenje zaključka.

8. Odlučujući o žalbi apelantice protiv navedenog zaključka, drugostepeni organ je rješenjem, broj 13-II-478-33/04 od 21. juna 2005. godine, odbio njenu žalbu kao neosnovanu. U obrazloženju je navedeno da izvršenje odluka CRPC-a ima prioritet pred svim drugim odlukama kojima bi se ograničavalo pravo na povrat nekretnina, te da svi neriješeni imovinski i drugi zahtjevi i prava privremenih korisnika u vezi sa tim nekretninama mogu se voditi tek po realizaciji odluke CRPC-a, odnosno po stupanju u posjed nositelja prava na temelju odluke CRPC-a.

9. Protiv ovog rješenja apelantica je pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom, a odluka u tom upravnom sporu još nije donesena. Apelantica je također tražila da Kantonalni sud u pokrenutom upravnom sporu donese privremenu mjeru kojom će obustaviti izvršenje prvostepene odluke, ali kako Kantonalni sud nije o tom zahtjevu odlučio, apelantica se obratila Ustavnom sudu sa zahtjevom za donošenje takve privremene mjere.

10. U spis je uložen i dopis Službe za nekretnine Odjela za financije i nekretnine od 9. novembra 2005. godine upućen Policijskoj upravi Mostar – Policijskoj stanici Mostar u kojem se navodi da su «predmetni poslovni prostori dana 26. augusta 2005. godine zapečaćeni od strane ovog Odjela, ali je u njima ostao inventar, a bespravni korisnici nisu predali ključeve istih objekata ovom Odjelu». Budući da «bespravni korisnici nisu iselili svoj inventar, Služba traži asistenciju policije pri deložaciji inventara koji će «biti smješten u depozitni prostor dana 18. novembra 2005. godine u 11:00 sati i kada će se predmetna nekretnina predati u posjed ranijem korisniku».

11. Naknadno, apelantica je informisala Ustavni sud da zakazano izvršenje nije provedeno, jer je apelantica bila u bolnici.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

13. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Kantonalnim sudom koji još nije odlučio u upravnom sporu koji je apelantica pokrenula, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelanticinog prijedloga za donošenje privremene mjere.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2356/05 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio