Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1158/05 (L. B.)
Odluka donesena 12. 04. 2006.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Minimalna prava optuženog - obavještenje na jeziku koji razumije
- Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1158/05
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 04. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1158/05, rješavajući apelaciju Ljube Bojanića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Jovo Rosić, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Ljube Bojanića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Kž-570/03 od 18.
februara 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj K- 765/02 od 9. juna 2003. godine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i u “Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ljubo Bojanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglajana, općina Laktaši, kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 10. maja 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-570/03 od 18. februara 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-765/02 od 9. juna 2003. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. U skladu sa članom 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog i Osnovnog suda zatraženo je 11. augusta 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud i Osnovni sud dostavili su odgovore na apelaciju 7. septembra 2005. godine.
4. U skladu sa članom 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 7. marta 2006. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Osnovno javno tužilaštvo u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) podnijelo je protiv apelanta optužnicu broj Kt I-312/02 od 8. oktobra 2002. godine zbog krivičnog djela, «teško djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja na putevima», iz člana 186. stav 4. u vezi sa članom 181. stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske – posebni dio (u daljnjem tekstu: KZRS).
7. Presudom Osnovnog suda broj K-765/02 od 9. juna 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Kž-570/03 od 18. februara 2005. godine, apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela, «teško djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja», iz člana 186. stav 4. u vezi sa članom 181. stav 3. KZRS, za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca. Na osnovu člana 68. KZRS, apelantu je izrečena mjera sigurnosti «zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca». Apelant je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 690 KM i na ime paušala iznos od 100 KM.
8. U toku postupka, nakon provedenih brojnih dokaza, Osnovni sud je zaključio da je apelant počinio krivično djelo: «teško djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja». Osnovni sud nije prihvatio apelantovu odbranu da radnjama upravljanja putničkim motornim vozilom nije doprinio nastanku saobraćajne nezgode, te da je oštećeni isključivi krivac koji je počinio niz prekršaja, a između ostalog, zato što je upravljao biciklom pod utjecajem alkohola. Ocjenjujući sve provedene dokaze, Osnovni sud je, dakle, utvrdio da je apelant počinio navedeno krivično djelo, zbog neprilagođene brzine konkretnoj saobraćajnoj situaciji i neispravnog sistema za kočenje. U navedenom apelantovom postupanju Osnovni sud je našao bitna obilježja opisanog krivičnog djela iz člana 186. stav 4. u vezi sa članom 181. stav 3. KZRS, jer je utvrdio da je, kao posljedica apelantovog kršenja propisa o sigurnosti javnog saobraćaja, nastupila smrt jednog lica i nije našao okolnosti koje bi isključivale apelantovu krivičnu odgovornost za navedeno krivično djelo.
9. Okružni sud je zaključio da u postupku koji je prethodio donošenju prvostepene presude, a i samom prvostepenom presudom nisu učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, ni povrede Krivičnog zakona na apelantovu štetu, te da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Okružni sud je ocijenio da je Osnovni sud u obrazloženju osporene presude, u odnosu na odlučne činjenice, dao valjane razloge i uzeo u obzir da je oštećeni svojim nepropisnim ponašanjem doprinio nastanku saobraćajne nezgode, ali da takvo ponašanje oštećenog nije ekskulpiralo apelanta, budući da je apelant preduzeo radnje koje su neposredno uzrokovale saobraćajnu nezgodu. Prema ocjeni Okružnog suda, prvostepeni sud je prilikom odmjeravanja kazne apelantu imao u vidu i sve okolnosti koje su utjecale na visinu kazne, kao i doprinos oštećenog nastanku saobraćajne nezgode, koje je ocijenio kao osobito olakšavajuće okolnosti, kao i druge olakšavajuće okolnosti: apelant nije ranije osuđivan i korektno se ponašao i vladao u toku postupka. To je opredijelilo prvostepeni sud da maksimalno ublaži kaznu zatvora propisanu za navedeno krivično djelo i apelantu izrekne kaznu zatvora od samo tri mjeseca i mjeru zabrane upravljanja vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na upotrebu jezika iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.a) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da su organi i sudovi koji su učestvovali i odlučivali u ovom sudskom postupku grubo povrijedili načelo materijalne istine, čiji je rezultat izricanje neprimjerene i nezakonite krivične sankcije njemu.
11. Apelant, također, ističe da mu je uskraćeno pravo da na svom maternjem jeziku bude upoznat sa zapisnikom o tehničkom pregledu vozila, u kojem je dijagram sistema za kočenje bio napisan na njemačkom jeziku, te da se izjasni o tom dokazu koji je predočilo Tužilaštvo. Apelant navodi da je princip jednakosti pred sudom narušen, jer mu nije data prilika da se upozna sa svim predočenim dokazima i zapažanjima i dâ komentar na izvedene dokaze, te da se suprotstavi argumentima suprotne strane. Apelant ističe da su, zbog svega navedenog, sudovi prekršili apelantovo pravo na pravično suđenje i pravo na upotrebu jezika.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da presudom ovog suda nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje i pravo na upotrebu jezika, zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. st. 1. i 3.a) Evropske konvencije, što ni navodima apelacije nije dovedeno u razumnu sumnju.
13. Okružni sud je ocijenio da je u predmetnom krivičnom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, te da je utvrđeno činjenično stanje rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud je pravilno primijenio Krivični zakon. U postupku koji je prethodio donošenju prvostepene presude, prema ocjeni Okružnog suda, nisu učinjene bitne povrede krivičnog postupka, a ni povrede Krivičnog zakona na apelantovu štetu, kako one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu člana 376. stav 1. Zakona o krivičnom postupku, tako ni povreda prava na pravičan postupak, zagarantiranog Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. U toku prvostepenog i drugostepenog postupka u cijelosti je poštovan princip kontradiktornosti, te prava stranaka da se u postupku služe svojim jezikom.
14. Osnovni sud u odgovoru na apelaciju naveo je da je, s ciljem utvrđivanja materijalne istine, temeljito proveo dokazni postupak, te pravilno utvrdio činjenično stanje i na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. U odnosu na apelantove navode da mu nije data mogućnost da pročita dijagram i razumije ga, jer je bio napisan na njemačkom jeziku, Osnovni sud navodi da je vještak, kao stručno lice, koristio dijagram u skladu sa strukom i svojim znanjem, te da su kao dokaz tretirani njegovi nalaz i mišljenje, a ne dijagram.
V. Relevantni propisi
15. Krivični zakon Republike Srpske – posebni dio («Službeni list SRBiH» br.
16/77, 32/84, 40/87, 41/87, 33/89, 2/90 i 24/91 i «Službeni glasnik RS» br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93 i 14/94) «Član 181.
(1) Učesnik u saobraćaju na putevima koji se ne pridržava saobraćajnih propisa i time tako ugrozi javni saobraćaj da dovede u opasnost život ljudi ili imovinu većih razmjera, pa uslijed toga kod drugog nastupi teška tjelesna povreda ili imovinska šteta (…), kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
[...] (3) Ko djelo iz stava 1. (…) ovog člana učini iz nehata, kaznit će se zatvorom do tri godine. Član 186.
[...] (4) Ako je uslijed djela iz člana 181. stav 3. (…) ovog zakona nastupila smrt jednog ili više lica, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.»
16. U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske («Službeni list SFRJ» br.
4/77, 17/85, 26/86, 74/87, 57/89, 3/90 i 27/90, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) relevantne odredbe glase:
«Član 15.
(1) Sud i državni organi koji učestvuju u krivičnom postupku dužni su da istinito i potpuno utvrde činjenice koje su važne za donošenje zakonite odluke.
(2) Oni su dužni da s jednakom pažnjom ispituju i utvrde kako činjenice koje terete okrivljenog, tako i one koje mu idu u prilog.» Član 347. u relevantnom dijelu glasi:
«(1) Sud zasniva svoju presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.
(2) Sud je dužan da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica dokazana.» Član 364. u relevantnom dijelu glasi:
«(1)Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:
[...] 3. ako je glavni pretres održan bez lica čije je prisustvo na glavnom pretresu po zakonu obavezno, ili ako je optuženom, braniocu, oštećenom kao tužiocu ili privatnom tužiocu, protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno pravo da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik ili da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa.
[...]»
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj Kž-570/03 od 18. februara 2005. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporenu presudu apelant je primio 8. aprila 2005. godine, a apelacija je podnesena 10. maja 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
21. Apelant osporava navedene presude, tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.a) Evropske konvencije.
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.» Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
3. Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
a) da odmah, na jeziku koji razumije, bude podrobno obaviješten o prirodi i razlogu optužbe protiv njega.
(…)»
23. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluke donesene u krivičnom postupku koji je protiv njega vođen, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Stoga će Ustavni sud ispitati da li je taj postupak bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. st. 1. i 3.a) Evropske konvencije.
24. U ovom predmetu apelant ističe da su sudovi i državni organi u ovom krivičnom postupku grubo povrijedili načelo materijalne istine, jer nisu istinito i potpuno utvrdili činjenice koje su važne za donošenje zakonite odluke, što je dovelo do izricanja neprimjerene i nezakonite krivične sankcije njemu, te da nisu sa jednakom pažnjom ispitivali činjenice koje ga terete i one koje mu idu u korist.
25. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u dokaznom postupku neposredno saslušao brojne svjedoke, izvršio uvid u zapisnik o uviđaju SJB Laktaši od 6. septembra 1999. godine, te u crtež mjesta događaja SJB Laktaši od 19. jula 1999. godine i fotodokumentaciju od 29. jula 1999. godine, zapisnik o tehničkom pregledu vozila od 20. jula 1999. godine, u dva vještačenja o količini alkohola u krvi, izvršena u Odjeljenju kriminalističke tehnike Banja Luka od 27. jula 1999. godine, pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za saobraćaj od 9. oktobra 1999. godine, izvršio uvid u dijagram sile kočenja RJ «Servis-tehnički pregled» Laktaši od 19. jula 1999. godine, izvršio uvid u fotodokumentaciju SJB Laktaši broj 10-/04/02-83/02 od 20. marta 2002. godine, pročitao dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka za saobraćaj od 30. aprila 2002. godine, ocijenio iskaz ovog vještaka iz zapisnika o glavnom pretresu od 3. februara 2003. godine, zatim, nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke od 14. oktobra 1999. godine, izvršio uvid u fotodokumentaciju knjige tehničkog pregleda «Servis-tehnički pregled» Laktaši - fotografiju mjesta događaja načinjenu nakon nastanka saobraćajne nezgode. Osnovni sud je ocijenio da je nalaz stalnog sudskog vještaka za saobraćaj, za koji apelant tvrdi da predstavlja ishodište mnogih pogrešnih rekonstrukcija kojima sud poklanja vjeru, urađen u skladu sa strukom a sud ga je u cijelosti prihvatio jer je logičan i proizlazi iz utvrđenih činjenica, te da ga je dalo kvalificirano lice za ovu vrstu vještačenja.
26. Ustavni sud smatra da je Okružni sud ocijenio da je prvostepeni sud, polazeći od nespornih činjenica apelantove odbrane, iskaza svjedoka, zapisnika o uviđaju, nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke i ostalih provedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio da je apelant nesumnjivo učinio krivično djelo za koje se tereti. Okružni sud je zaključio da je donesena prvostepena presuda rezultat ocjene svakog od provedenih dokaza i svih dokaza u cjelini, kako je to propisano relevantnim odredbama ZKP. Na nesporno utvrđeno činjenično stanje primijenjeni su materijalno-pravni propisi, tj. odgovarajuće odredbe Krivičnog zakona. Zaključci prvostepenog suda nisu ni na koji način dovedeni u sumnju ni u pogledu činjeničnog stanja, a ni u pogledu primjene materijalnog prava. Okružni sud je posebno naglasio da je u toku prvostepenog postupka u cijelosti poštovan princip kontradiktornosti. Također, Okružni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno zaključio da propusti oštećenog i prekršaji koje je on učinio (vožnja u alkoholiziranom stanju), nepropisno kretanje i skretanje ne mogu isključiti apelantovu odgovornost za predmetnu saobraćajnu nezgodu.
27. U konkretnom slučaju nesporno je, smatra Ustavni sud, da je prvostepeni sud izveo dovoljan broj dokaza kojima su utvrđeni krivično djelo i apelantova krivična odgovornost, a sam apelant je imao uvid u sve dokaze na kojima su zasnovane presude koje se osporavaju apelacijom. Navedena činjenica se mora dovesti u vezu sa zakonskim ovlaštenjem redovnih sudova da utvrde činjenice za koje oni smatraju da su bitne za donošenje odluke, te sa pravom sudova da izvrše njihovu procjenu u smislu koje će prihvatiti, a koje ne. S obzirom na navedeno, Ustavni sud neće detaljnije ulaziti u ispitivanje apelantovih navoda da redovni sudovi nisu dovoljno dokazali njegovu krivicu. Naime, uvidom u obrazloženje osporenih presuda neupitno je da su redovni sudovi izveli veliki broj dokaza, te da su za svaki dokaz koji su prihvatili, kao i onaj koji nisu prihvatili, dali logično i uvjerljivo obrazloženje koje ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo samo po sebi.
28. U skladu sa svojom praksom, Ustavni sud se neće upuštati u ocjenu načina na koji su sudovi utvrđivali činjenice, niti će se miješati u to kojim dokazima strana u postupku sudovi poklanjaju vjeru na osnovu slobodne sudske procjene. To je isključivo uloga redovnih sudova. Ustavni sud naglašava da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključka redovnih sudova u pogledu procjene dokaza ukoliko se ova procjena ne doima očigledno proizvoljnom. Također, Ustavni sud nije našao elemente koji bi ukazivali na to da je procjena dokaza koju su utvrdili redovni sudovi bila očigledno proizvoljna, niti da je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu u smislu prava na pravičan postupak.
29. Apelant se žali da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, odnosno pravo da bude tretiran kao ravnopravna stranka u postupku, jer mu nije omogućeno da se upozna sa svim provedenim dokazima i da se suprotstavi argumentima suprotne strane, te da mu je uskraćeno pravo da na maternjem jeziku bude upoznat sa zapisnikom o tehničkom pregledu vozila, u kojem je dijagram sistema za kočenje napisan na njemačkom jeziku koji je koristio vještak za svoj nalaz i mišljenje.
30. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je zadatak redovnih sudova, a prvenstveno prvostepenog suda, da ocijene izvedene dokaze i njihovu relevantnost u konkretnom predmetu. S druge strane, zadatak Ustavnog suda je da ocijeni da li postupak u cjelini, uključujući i način na koji su prikupljeni dokazi i optužbe i odbrane, zadovoljava zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. U krivičnim predmetima poštivanje prava na odbranu zahtijeva da svi dokazi, u principu, moraju biti izvedeni u prisustvu optuženog, na javnoj raspravi na kojoj ih optuženi može osporiti i dovesti u pitanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, st. 68. i 78).
31. U odgovoru na pitanje da li je apelant tretiran u toku dokaznog postupka na ravnopravan način u odnosu na tužioca, Ustavni sud zapaža da je apelant u toku cijelog postupka imao branioca, te da je imao i koristio mogućnost da predlaže i izvodi dokaze. Osim toga, svi dokazi na kojima se zasnivaju osporene presude izvedeni su na javnoj raspravi, a apelant je imao priliku ispitati sve dokaze optužbe i osporiti ih lično i uz pomoć branioca. Iz osporenih odluka je vidljivo da su saslušani brojni svjedoci, sudski vještak saobraćajne struke i ostvaren uvid u fotodokumentaciju, nalaz i mišljenje mašinsko-tehničkog vještačenja, a nalaz saobraćajnog vještaka prvostepeni sud je ocijenio i analizirao pojedinačno i u vezi sa drugim dokazima.
32. U odnosu na apelantove navode da su u prvostepenom postupku očigledno kršena osnovna načela krivičnog procesnog prava, kao što su istina i ravnopravnost strana, Ustavni sud primjećuje da apelant nije naveo nikakve činjenice kojima bi dokazao svoje navode, a u apelaciji i priloženoj dokumentaciji Ustavni sud ne nalazi niti jedan razlog prema kojem bi se moglo smatrati da je u konkretnom slučaju došlo do povrede navedenih principa koji ulaze u okvir pravičnog suđenja.
33. U pogledu apelantovih navoda koji se odnose na zapisnik o tehničkom pregledu vozila sačinjen na njemačkom jeziku, koji je koristio vještak saobraćajne struke za svoj nalaz, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud imao u vidu da je vještak saobraćajne struke za svoj nalaz koristio dijagram za ispitivanje apelantovog vozila koji je napisan na njemačkom jeziku, te da je ocijenio da zbog toga nalaz vještaka ne umanjuje snagu dokaza. Prema ocjeni prvostepenog suda, vještak kao stručno lice je koristio dijagram u skladu sa strukom i svojim znanjem, pa je sud u dokaznom postupku ocijenio njegov nalaz i mišljenje, a sam dijagram sud nije tretirao kao dokaz.
34. Prema ocjeni Okružnog suda, postupak pred prvostepenim sudom je vođen na jeziku koji apelant i drugi učesnici u postupku razumiju. Okružni sud ne osporava činjenicu da je dijagram sile kočenja, čije je mjerenje izvršeno pomoću uređaja sa računarskom tehnologijom prilikom vanrednog tehničkog pregleda apelantovog vozila, sačinjen na računarskom obrascu čiji je tekstualni dio na njemačkom jeziku koji apelant ne razumije. Međutim, Okružni sud je naglasio da je vještak iz tog dijagrama koristio samo tehničke veličine koje su vještaku poznate, o čemu se vještak na glavnom pretresu i izjasnio. Iako je tekstualni dio dijagrama bio sačinjen na njemačkom jeziku, za vještaka saobraćajne struke dijagram je sadržavao sasvim razumljiv tehnički prikaz sile kočenja po svakoj osovini koji je odgovarao tehničkim standardima i Pravilniku o opremi i uređajima koji su strankama poznati. Prema ocjeni Okružnog suda, nije se radilo o dokazu koji je apelantu bio nerazumljiv i o kojem se apelant nije mogao izjasniti.
35. U konkretnom slučaju nesporno je da je apelant imao uvid u sve dokaze na kojima su zasnovane presude koje se osporavaju apelacijom, kao i u nalaz i mišljenje vještaka čiji je sastavni dio dijagram sila kočenja, sačinjen na računarskom obrascu koji je u tekstualnom dijelu na njemačkom jeziku, koji su prvostepeni i drugostepeni sud ocijenili da nije bio nerazumljiv, jer se vještak iz tog dijagrama koristio samo tehničkim veličinama, o čemu se vještak na glavnom pretresu i izjasnio. Navedena činjenica mora se dovesti u vezu sa zakonskim ovlaštenjem redovnih sudova da utvrde činjenice za koje oni smatraju da su bitne za donošenje odluke, te sa njihovim pravom da izvrše svoju procjenu u smislu koje će prihvatiti kao utvrđene, a koje ne. S obzirom na navedeno, Ustavni sud neće detaljnije ulaziti u ispitivanje apelantovih navoda da redovni sudovi nisu sigurno i zakonito dokazali njegovu krivicu. Naime, uvidom u obrazloženja osporenih presuda neupitno je da su redovni sudovi izveli veliki broj dokaza, te da su za svaki dokaz koji su prihvatili, kao i onaj koji nisu prihvatili, dali logično i uvjerljivo obrazloženje koje ni u kojem slučaju ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo. Nesporno je da je apelant tokom cijelog postupka tretiran kao ravnopravna stranka, te da mu je omogućeno da aktivno učestvuje u postupku, da bude saslušan, da predlaže dokaze, daje svoje primjedbe. Postupak je vođen na jeziku koji apelant i drugi učesnici u postupku razumiju. Zatim, apelant je tokom postupka imao branioca, mogao je ulagati žalbe, te nema nijednog razloga da se posumnja u pravičnost suđenja.
36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava da odmah, na jeziku koji razumije, bude podrobno obaviješten o prirodi i razlogu optužbe protiv njega iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3.a) Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje i kršenja prava na upotrebu jezika iz člana 6. st. 1. i 3.a) Evropske konvencije kada se apelantovi navodi odnose na utvrđivanje materijalne istine u krivičnom postupku i primjenu pozitivno-pravnih propisa na utvrđeno činjenično stanje u situaciji kada nema drugih odlučujućih elemenata koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan i da je tokom bilo koje faze krivičnog postupka apelant tretiran na način koji bi predstavljao kršenje principa jednakosti strana pred sudom. Apelantovo pravo da odmah, na jeziku koji razumije, bude podrobno obaviješten o prirodi i razlogu optužbe protiv njega nije povrijeđeno kada su u postupku pred sudom korišteni kao dokaz nalaz i mišljenje vještaka saobraćajne struke, koji je, kao stručno lice, koristio dijagram sila kočenja sačinjen na njemačkom jeziku u situaciji kada je kao dokaz sud ocijenio nalaz i mišljenje vještaka, a ne dijagram.
38. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić