Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-120/06 (H. A.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-120/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine,, u predmetu broj AP-120/06, rješavajući apelaciju Hamdije Ajkunića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamdije Ajkunića, Arifa

Bašića, Zijada Bajrića, Safije Bajrić, Sahima Bećirovića, Kemala Bevrnje i Nesime Ajkunić, podnesena protiv presude Kantonalnog suda

Novi Travnik, broj Gž-1050/04 od 25. maja 2005. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Hamdija Ajkunić, Arif Bašić, Zijad Bajrić, Safija Bajrić, Sahim Bećirović, Kemal Bevrnja i Nesima Ajkunić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bugojna, koje zastupa Ivica Dragun, advokat iz Bugojna, podnijeli su, 23. januara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1050/04 od 25. maja 2005. godine.

2. Apelanti su protiv UNIS «MOR» d.d. Bugojno podnijeli tužbu Općinskom sudu Bugojno (u daljnjem tekstu: Općinski sud) radi prestanka radnog odnosa, i novčanog potraživanja naknade plaća po osnovu čekanja posla.

3. Presudom Općinskog suda, broj P-457/03 od 20. oktobra 2004. godine, utvrđeno je da su ništava rješava tuženog od 7. jula 2003. godine o prestanku radnog odnosa apelantima. Istom presudom naloženo je tuženom da apelantima za period čekanja posla bez svoje krivice od 1. maja 2000. godine do 31. augusta 2003. godine, isplati iznos od po 8.151,95 KM, sa zateznom zakonskom kamatom od 31. augusta 2003. godine, pa do konačne isplate, kao i naknadi im troškove parničnog postupka u iznosu od 2.160,00 KM. Protiv navedene presude Općinskog suda, apelanti su uložili žalbu Kantonalnom sudu.

4. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1050/04 od 25. maja 2005. godine, uvažena je žalba tuženog UNIS «MOR» d.d. Bugojno, preinačena presuda Općinskog suda i tužbeni zahtjevi apelanata, odbijeni kao neosnovani.

5. U obrazloženju presude Kantonalnog suda se navodi da je apelantima radni odnos prestao u skladu sa članom 143. Zakona o radu, jer su apelanti imali status radnika na čekanju, kako je to konstatovano i u Programu privatizacije. Kantonalni sud je ocijenio da je nepravilan stav prvostepenog suda da je apelantima radni odnos prestao na osnovu člana 87. Zakona o radu, obzirom da je nesporno da apelanti nisu pozivani na posao ni nakon donošenja Zakona o radu, te samim tim nisu ni zaključili ugovor o radu. Kantonalni sud je zaključio da je apelantima radni odnos prestao rješenjem tuženog sa datumom 5. maja 2000. godine, na zakonit način i u skladu sa članom 143. stav

1. Zakona o radu. Činjenica da su rješenja o prestanku radnog odnosa donesena 7. jula 2003. godine nije od uticaja na zakonitost rješenja, jer ista imaju deklaratorni karakter i njima se samo utvrđuje prestanak radnog odnosa po sili zakona, a ne na osnovu člana 143. stav 1. Zakona o radu.

6. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-1050/04 od 25. maja 2005. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu, o kojoj još nije odlučeno.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije, nakon izjavljene revizije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.

10. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 53/03) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-120/06 (H. A.) | Sudska praksa | Aktio