Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2570/05 (D.D. «Zmajevac» Zenica)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2570/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-2570/05, rješavajući apelaciju D.D. «Zmajevac» Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.D. «Zmajevac» Zenica podnesena protiv zaključka Općinskog suda Zemica, broj Ip- 136/04 od 4. oktobra 2005. godine, o utvrđivanju vrijednosti nepokretnosti radi njene prodaje, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. D.D. «Zmajevac» Zenica (u daljnjem tekstu: apelant) koju zastupa direktor, kao zakonski zastupnik, podnio je, 15. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Općinskog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Ip-136/04 od 4. oktobra 2005. godine, o utvrđivanju vrijednosti nepokretnosti radi njene prodaje. Apelant je istovremeno u apelaciji tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će zabraniti prodaju apelantovih nepokretnosti navedenih u osporenom zaključku do konačne odluke Ustavnog suda po ovoj apelaciji.

2. Pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj P-29/02 od 1. novembra 2002.

godine, a koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Zenici, broj Pž-50/03 od 4. aprila 2003. godine, obavezan je apelant, kao tuženi, da dopusti namirenje tužiočeve tražbine u iznosu od 426.499,52 KM sa ugovorenim kamatama i to sudskom prodajom založenih nekretnina označenih kao k.č. broj 479/3, 479/2, 479/4, 479/6 upisanih u z.k. ulošku broj 774 K.O. Klopče, kao i da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka.

3. Vrhovni sud Federacije BiH je rješenjem, broj Rev-339/03 od 28. februara 2005. godine, odbacio apelantovu reviziju protiv drugostepene presude.

4. Općinski sud je u izvršnom postupku na temelju pravomoćne presude donio osporeni zaključak. Apelant se žali da je navedenim zaključkom utvrđena vrijednost imovine u iznosu od 3.052.901,80 KM, tako da je za prodaju putem javne licitacije oglašena gotovo cjelokupna njegova imovina, umjesto samo ona koja je stavljena pod hipoteku.

5. Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u (daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na navedeni zaključak koji je donesen u postupku izvršenja pravosnažne sudske presude, pozivajući se na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije i na povredu prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

9. U konkretnom slučaju apelantova građanska prava i obaveze utvrđeni su navedenom pravomoćnom presudom Općinskog suda. Nikakva nova građanska prava nisu utvrđivana u izvršnom postupku, u kojem je donesen osporeni zaključak.

10. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije, pa je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Apelant navodi da je povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu također odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2570/05 (D.D. «Zmajevac» Zenica) | Sudska praksa | Aktio