Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-92/05 (M. Z.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-92/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-92/05, rješavajući apelaciju Munevere Zembo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Munevere Zembo, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev- 156/03 od 19. oktobra 2004. godine, i dijela presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Ž-316/02 od 11. februara 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Munevera Zembo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banja Luke, podnijela je, 21. januara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-156/03 od 19. oktobra 2004. godine, i dijela presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž-316/02 od 11. februara 2003. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS 176/93 od 9. jula 2002. godine, obavezan je tuženi ODTP «Mateks» Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantici kao tužitelju isplatiti na ime izgubljene zarade iznos od 22.683, 31 KM, i troškove spora u iznosu od 1.510 KM, sve u roku od osam dana, pod prijetnjom izvršenja.

3. Presudom Okružnog suda, broj Ž-316/02 od 11. februara 2003. godine, žalba tuženog protiv presude Osnovnog suda, broj RS 176/93 od 9. jula 2002. godine, je djelimično uvažena, prvostepena presuda preinačena tako što je tužbeni zahtjev apelantice odbijen u dijelu kojim je tražila da se tuženi obaveže da joj na ime zatezne kamate isplati iznos od 10.396,64 KM, dok je u preostalom dijelu kojim je tuženi obavezan da isplati apelantici na ime neisplaćenih plaća iznos od 12.286, 67 KM i na ime troškova spora 1.510,00 KM, žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Protiv dijela navedene presude Okružnog suda, apelantica je podnijela reviziju koju je Vrhovni sud odbacio rješenjem, broj Rev-156/03 od 19. oktobra. 2004. godine. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je naveo da iz navoda revizije proizilazi da apelantica pobija drugostepenu presudu u dijelu kojim je po žalbi tuženog preinačena prvostepena presuda i odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnog duga u iznosu od 10.396,44 KM. Dakle, revizija apelantice se odnosi na onaj dio drugostepene presude kojim je pravosnažno odlučeno o sporednom zahtjevu, tj. o kamatama. Odluka o glavnoj stvari se ne pobija. Kako protiv pravosnažnog dijela presude kojom je odlučeno o sporednim zahtjevima (kamate, troškovi postupka i slično), revizija nije dozvoljena, jer se revizijom ne pobija odluka o glavnoj stvari, to je na osnovu člana 392. Zakona o parničnom postupku («Službeni list SFRJ», broj 4/77 do 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske», br. 17/93, 14/97 i 32/94) revizija odbačena kao nedozvoljena, na osnovu ovlašćenja iz člana 456. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03 i 85/03). Prvostepena presuda bila je donesena prije stupanja na snagu novog Zakona o parničnom postupku, pa se stoga, primjenom odredbe člana 456. stav 1. sada važećeg Zakona o parničnom postupku, daljnji postupak u konkretnom slučaju vodio prema odredbama ranijeg zakona. Prema odredbi člana 392. ranijeg Zakona o parničnom postupku, neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu reviziju odbaciće revizijski sud rješenjem ako to, u granicama svojih ovlašćenja (član 389), nije učinio prvostepeni sud.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. alineja 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv dijela osporene presude Okružnog suda izjavile reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-156/03 od 19. oktobra 2004. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj Ž-316/02 od 11. februara 2003. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.

9. Kako je apelantici najkasnije 19. oktobra 2004. godine, kada je Vrhovni sud donio rješenje o odbačaju revizije izjavljene, uručena presuda Okružnog suda, broj Ž-316/02 od 11. februara 2003. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. januara 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-92/05 (M. Z.) | Sudska praksa | Aktio