Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-150/05 (M. V.)
Odluka donesena 12. 04. 2006.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-150/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 04. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP 150/05, rješavajući apelaciju Milenka Vasića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Vasića, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Kž-265/04 od 11. novembra 2004. godine, i rješenja Osnovnog suda u Gradišci, broj Kv-3/04 od 23. jula 2004.godine, zbog toga što je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Milenko Vasić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, kojeg zastupa Simo Tošić, advokat iz Banja Luke, podnio je, 24. januara 2005.godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Kž-265/04 od 11. novembra 2004. godine, i rješenja Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Kv-3/04 od 23. jula 2004. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda, broj Kv-3/04 od 23. jula 2004. godine, odbijen je zahtjev osuđenog apelanta za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnažnom presudom istog suda, broj K-77/00 od 20. marta 2002. godine, po kojoj je apelant oglašen krivim, zbog krivičnog djela ubistvo iz člana 36.stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske-Posebni dio («Službeni list SR BiH br. 16/77), i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.
3. Okružni sud je rješenjem, broj Kž-265/04 od 11. novembra 2004. godine, odbio kao neosnovanu žalbu branioca apelanta izjavljenu protiv rješenja Osnovnog suda, broj Kv-3/04. od 23. jula 2004. godine.
4. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija)
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: « Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenje koje je donoseno u postupku u kojem je Sud odlučivao o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda, broj K-77/00 od 20. marta 2002. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud naglašava da je apelant podnio apelaciju na rješenje Okružnog suda, broj Kž-265/04 od 11. novembra 2004. godine, i rješenja Osnovnog suda, broj Kv-
3/04 od 23. jula 2004.godine, kojim je odbijen njegov prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog krivičnog postupka.
8. Ustavni sud primjećuje da je u krivičnom postupku pred Osnovnim sudom, u kojem je apelant oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, pa Ustavni sud u smislu principa izraženog u tački 6 ove odluke zaključuje da se predmetni postupak po prijedlogu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, ne tiče pitanja osnovanosti krivične optužbe u smislu člana 6. Evropske konvencije. U navedenom postupku se odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić