Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-165/05 (Kućni savjet zgrade ST-1 iz Kaknjaa)
Odluka donesena 12. 04. 2006.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-165/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 04. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-165/05, rješavajući apelaciju Kućnog savjeta zgrade ST-1, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kućnog savjeta zgrade ST-1 u Kaknju, podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku od strane Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona, u postupku o žalbi od 9. oktobra 2004. godine protiv zaključka Službe za opću upravu i stambene djelatnosti Općine Kakanj, broj 0-05/10- 23-1059/04 od 16. septembra 2004. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Kućni savjet zgrade ST-1 (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kaknja, podnio je, 10. januara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke Ministarstva za prostorno uređenje, promet, komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u razumnom roku u postupku o žalbi od 9. oktobra 2004. godine, koja je izjavljena protiv zaključka Službe za opću upravu i stambene djelatnosti Općine Kakanj (u daljnjem tekstu: Služba), broj 0-05/10-23-1059/04 od 16. septembra 2004. godine.
2. Stanari stambene zgrade u Ulici Zgošćanska u Kakanju otkupili su stanove kao i pripadajuće zajedničke dijelove i uređaje zgrade. U istoj zgradi se nalazi zajednička veš-kuhinja, koja se kvalificira zajedničkim dijelom zgrade sa namjenskom svrhom. Kako je predmetnu zajedničku prostoriju počeo neovlašteno koristiti Nurija Spahić, apelant je, 6. augusta 2004. godine, podnio zahtjev nadležnom organu uprave za donošenje rješenja o ispražnjenju predmetne prostorije.
3. Zaključkom Službe, broj 0-05/10-23-1059/04 od 16. septembra 2004. godine, odbačen je zahtjev apelanta za donošenja rješenja o ispražnjenju poslovne prostorije koja se nalazi u Ulici Zgošćanska u Kaknju, površine 11,03m2, zbog nenedležnosti.
4. Ministarstvo je rješenjem, broj 12-23-451/04 od 29. novembra 2005. godine, odbilo žalbu apelanta protiv zaključka Službe, broj 0-05/10-23-1059/04 od 16. septembra 2004. godine. U obrazloženju je navedeno da je prvostepeni organ pravilno primijenio materijalni propis kada je odbio zahtjev apelanta zbog nenadležnost, jer je Nurija Spahić vlasnik predmetnog prostora. Valjanost konkretnog kupoprodajnog ugovora, ne može biti predmet ocjene organa uprave, a ni samo saslušanje apelanta u smislu člana 8. Zakona o upravnom postupku ne bi uticalo na drugačije rješenje, jer je u pitanju isključiva sudska nadležnost vezana za osporavanje kupoprodajnog ugovora.
5. Apelant je u apelaciji, prije nego je doneseno rješenje Ministarstva, broj 12-23-451/04 od 29. novembra 2005. godine, istakao da postupak po njegovoj žalbi protiv zaključka Službe, broj 0- 05/10-23-1059/04 od 16. septembra 2004. godine, dugo traje i da je protekao maksimalan rok za donošenje rješenja.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.
8. Iz apelacije proizilazi da se apelant žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer je postupak po žalbi protiv zaključka Službe za ispražnjenje prostora u stambenoj zgradi dugo trajao i nije riješen u razumnom roku.
9. Ustavni sud je utvrdio, uvidom u dokaze upravnog spisa Ministarstva, broj 451/04, da je Služba po zahtjevu apelanta od 6. augusta 2004. godine nakon održanog ročišta, 26. augusta 2004. godine, donijela zaključak, broj 0-05/10-23-1059/04 od 16. septembra 2004. godine. Nakon izjavljene žalbe apelanta protiv navedenog prvostepenog zaključka Služba je dostavila Ministarstvu spis predmeta na rješavanje žalbe 20. oktobra 2004. godine. U međuvremenu, Ministarstvo je donijelo rješenje kojim je riješilo žalbu apelanata, te je, naposljetku, postupak po apelantovoj žalbi za iseljenje lica iz poslovne prostorije trajao ukupno godinu dana, jedan mjesec i devet dana. Ujedno, Ustavni sud primjećuje da apelant nije koristio pravni lijek propisan Zakonom o upravnim sporovima kojim bi osporio dužinu postupka vezanu za donošenje odluke po žalbi.
10. Imajući u vidu sve navedeno, a posebno uzevši u obzir kriterije od kojih polazi Ustavni sud prilikom ocjenjivanja razumnosti trajanja postupka u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, inter alia, odluka broj AP-519/04 od 22. jula 2005. godine), Ustavni sud smatra da predočene činjenice očigledno (prima facie) ne ukazuju da je postupak po apelantovoj žalbi za ispražnjenje poslovnog prostora nerazumno dugo trajao u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naposljetku, činjenica da je Ministarstvo u međuvremenu riješilo apelantovu žalbu izjavljenu protiv prvostepenog zaključka, u postupku u odnosu na koji je apelacija podnosena, oduzima apelaciji karakter «opravdanog zahtjeva» u odnosu na tvrdnju da je postupak trajao van razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić