Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-222/05 (E. K. i E. K.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-222/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-222/05, rješavajući apelaciju Edise Krđalić i Emira Krđalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Edise Krđalić i Emira Krđalića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-379/03 od 14. novembra 2004. godine, i presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-456/03 od 5. juna 2003.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Edisa Krđalić i Emir Krđalić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, koje zastupa advokat Alma Prnjavorac iz Tuzle, podnijeli su, 14. februara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-379/03 od 4. novembra 2004. godine, i presude Kantonalnog suda u Tuzli, (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž- 456/02 od 5. juna 2003. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-456/03 od 5. juna 2003. godine, odbijena je žalba apelanata i potvrđena presuda Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1936/01 od 13. decembra 2002. godine, kojom su apelanti odbijeni s tužbenim zahtjevom da se utvrdi da su Mirsad Mazalović i Nadžarija Mazalović (u daljnjem tekstu: tuženi) dobrovoljno i zakonito prenijeli stanarsko pravo na apelanta Emira Krđalić na stanu koji se nalazi u Tuzli, Ulica Skojevska broj 6/6 stan broj 2., pa su dužni trpjeti da se na osnovu ove presude izvrši obnova ugovora o korištenju predmetnog stana zaključenog između apelanta Emira Krđalića i JSP Tuzla, broj 363/95 od 9. juna 1995. godine, te da su tuženi dužni trpjeti da apelanti ostvare pravo na otkup predmetnog stana, sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja.

3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-379/03 od 4. novembra 2004. godine, revizija apelanata protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-456/03 od 5. juna 2003. godine, je odbačena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da revizija nije dopuštena pozivajući se na član 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe (5.oktobar 2001. godine), kojim je propisano da revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanja u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 15.000,00 KM. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud navodi da apelanti u svojoj tužbi nisu uopće naveli vrijednost spora, te kako nisu niti određenjem niti utvrđenjem označili vrijednost spora, time nije osigurana dopustivost revizije.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. alineja 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacije proističe da su apelanti protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-379/03 od 14. novembra 2004. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-456/03 od 5. juna 2003. godine, donesena povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude.

8. Kako je apelantima najkasnije 4. novembra 2004. godine, kada je Vrhovni sud donio rješenje o odbačaju revizije, uručena presuda Kantonalnog suda, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. februara 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud nalazi da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu odluku.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1 i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-222/05 (E. K. i E. K.) | Sudska praksa | Aktio