Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-590/05 (R. K.)
Odluka donesena 12. 04. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-590/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 04. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu bro AP 590/05, rješavajući apelaciju Radeta Koprivice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radeta Koprivice, podnesena protiv rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-270/02 od 21. juna 2002. godine, i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23/6-372-P- 4126/98 od 17. oktobra 2001. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Rade Koprivica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sokoca, podnio je, 21. marta 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tektu: Ministarstvo stambenih poslova), broj 27/02-23-270/02 od 21. juna 2002.godine, i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava za stambena pitanja), broj 23/6-372-P-4126/98 od 17. oktobra 2001. godine.
2. Rješenjem Uprave za stambena pitanja, broj 23/6-372-P-4126/98 od 17. oktobra 2001. godine, potvrđeno je da je Milena Koprivica (majka apelanta) nosilac stanarskog prava na stanu u Sarajevu u Ulici Kemala Kapetanovića broj 30/2, vlasništvo Vojno stambenog fonda i da joj se dozvoljava vraćanje u posjed predmetnog stana, ukoliko bude obnovljen.
2___________________________________________________________________________________________________________
3. Rješenjem Ministarstva stambenih poslova, broj 27/02-23-270/02 od 21. juna 2002. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta protiv rješenja Uprave za stambena pitanja, broj 23/6- 372-P-4126/98 od 17. oktobra 2001. godine.
4. Apelant se žali da je pobijanim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na imovinu zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, jer je u prvostepenom rješenju trebao biti naveden i on kao sin odnosno član porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava, kako je to bilo određeno u predratnim rješenjima, te da su trebale biti izostavljene riječi «ukoliko bude stan obnovljen.» Apelant je posebno osporio klauzulu pravosnažnosti koja je upisana na rješenje Uprave za stambena pitanja, broj 23/6-372-P-4126/98 od 17. oktobra 2001. godine, koja glasi: «rješenje je pravosnažno sa danom 15. mart 2005. godine».
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se 3___________________________________________________________________________________________________________ smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant nije dostavio dokaz da je pokrenuo pred nadležnim sudom upravni spor protiv rješenja Ministarstva za stambene poslove, broj 27/02-23-270/02 od 21. juna 2002. godine, niti je dostavio dokaz da je pokrenuo postupak za ukidanje klauzule pravosnažnosti prvostepenog rješenja. Na traženje Ustavnog suda, Kantonalni sud u Sarajevu je dostavio obavještenje, broj 009-0-R-06- 000-124 od 24. marta 2006. godine, u kojem se navodi da je provjerom kroz imenik upravnih sporova evidentiranih kod tog suda utvrđeno da apelant nije pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva stambenih poslova, broj 27/02-23-270/02 od 21. juna 2002. godine, zaključno sa danom 24. mart 2006. godine.
8. Dakle, apelant u konkretnom postupku nije pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva za stambene poslove, broj 27/02-23-270/02 od 21. juna 2002. godine, u skladu sa relevantnim pozitivnim odredbama Zakona o upravnim sporovima pred nadležnim sudom, kako bi došao do konačne odluke koja bi bila predmet pobijanja pred Ustavnim sudom.
9. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić