Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-922/06 (Ž. Č.)
Odluka donesena 12. 04. 2006.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-922/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 04. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić predsjednik, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006 godine, u predmetu broj AP-922/06, rješavajući apelaciju Željke Čađo na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Željke Čađo podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj Gž-769/04 od 31.
oktobra 2005. godine, i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci, broj P- 1678/03 od 5. marta 2004. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Željka Čađo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Čelinca, podnijela je, 21. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (udaljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-769/04 od 31. oktobra 2005. godine, i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-1678/03 od 5. marta 2004. godine. Apelantica je, također, podnijela prijedlog za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje Osnovnog suda, broj P-1678/03 od 5. marta 2004.godine, do završetka postupka pred ustavnim sudom.
2. Apelantica je istakla da je do 1. septembra 2003. godine, radila u zajednici-ortakluku trgovine na malo sa ortakom Danom Đekić, u svojstvu poslovođe. Zbog nesuglasica sa istim, 31. augusta 2003. godine, promijenila je bravu na poslovnom prostoru kojeg su koristili, zbog čega je ortak (u daljnjem tekstu: tužitelj) pokrenuo sudski postupak radi smetanja posjeda.
3. Osnovni sud je rješenjem, broj P-1678/03 od 5. marta 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj Gž-769/04 od 31. oktobra 2005.godine, utvrdio da je apelantica smetala tužitelja u mirnom suposjedu poslovnog prostora u Čelincu u Ul. Kralja Petra b.b. na način što je, 31. augusta 2003. godine, samovoljno promijenila uložak brave u zajedničkom poslovnom prostoru i tako tužitelju onemogućila ulazak u isti, čime je počinila čin smetanja suposjeda, pa joj je naloženo da uspostavi pređašnje stanje suposjeda i da se uzdrži od ovakvih i sličnih radnji i to odmah a najkasnije u roku od 15 dana od pravosnažnosti navedenog rješenja, pod prijetnjom izvršenja. U obrazloženju navedenog rješenja, Osnovni sud je istakao da je za zakonito rješenje spora bitno utvrditi samo relevantne činjenice i to da li je tužitelj bio suposjednik stvari, čin smetanja i rok za podnošenje tužbe. U konkretnom slučaju, iz provedenih dokaza, utvrđeno je da je tužitelj bio suposjednik predmetnog poslovnog prostora, da je apelantica samovoljno promijenila uložak brave na zajedničkom poslovnom prostoru i onemogućila tužitelja da isti koristi, čime je počinila smetanje suposjeda.
4. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima Okružnog i Osnovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelantica vidi u brzini rješavanja predmeta od stane suda, jer je postupak okončan za 22 mjeseca, što je prema njenom mišljenju prebzo. Razlog za to vidi u činjenici što je rođaka tužitelja zaposlena u sudu koji je rješavao po tužbi, na mjestu sudije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.
7. Apelantica se u konkretnom slučaju žali na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a razlog za to vidi u činjenici što se postupak pred redovnim sudovima, po njenom mišljenju, odvijao veoma brzo. Naime, smatra da je postupak okončan za 22 mjeseca zbog uticaja rođake tužitelja, koja je zaposlena u sudu, na sudiju u prvostepenom i sudsko vijeće u drugostepenom postupku.
8. Ustavni sud napominje da u konkretnom slučaju, nezadovoljstvo apelantice osporenim odlukama ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije, a apelantica ne navodi nikakve proceduralne greške, niti su takve greške očigledne (vidi Evropski sud, već citirana odluka Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat). Ustavni sud nije pronašao ništa što bi u konkretnom slučaju ukazalo da su materijalno-pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelantice. Također, Ustavni sud smatra da apelantica ne nudi činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnih prava na koja se poziva, zbog čega nema elemenata koji prima facie ukazuju da je kršenje ustavnih prava iz člana II/3.e) odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije moguće, te da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje.
9. Pored navedenog, u članu 425. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (objavljen u «Službenom glasniku RS», broj 58/03 od 17. jula 2003. godine), propisano je da sud koji postupa po tužbama radi smetanja posjeda mora obratiti naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja spora, prema prirodi svakog pojedinog slučaja. Dakle, po samom zakonu radi se o postupku koji je sumaran i hitan. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić