Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1068/05 (Z. J.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1068/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-1068/05, rješavajući apelaciju Zdravka Jankovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdravka Jankovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-87/03 od 28. decembra 2004. godine, i presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-73/02 od 14. maja 2002. godine, i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj P-1343/00 od 26. septembra 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zdravko Janković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa Jelica Vuković, advokat iz Sarajeva, podnio je, 21. aprila 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-87/03 od 28. decembra 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-73/02 od 14. maja 2002. godine, i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1343/00 od 26. septembra 2001. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-1343/2000 od 26. septembra 2001. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-73/02 od 14. maja 2002. godine odbijen je apelant sa tužbenim zahtjevom radi utvrđenja da je stekao svojstvo nosioca stanarskog prava na stanu u Ulici Čekaluša broj 57/III, čiji je nosilac prava raspolaganja tužena Općina Centar Sarajevo.

3. Odlučujući o reviziji apelanta, Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-87/03 od 28. decembra 2004. godine, reviziju odbacio kao nedopuštenu. Vrhovni sud je u obrazloženju navedene presude istakao da u vrijeme donošenje prvostepene presude, po članu 364 tada važećeg Zakona o parničnom postupku, revizija nije dopuštena u imovinsko pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi iznos od 15.000 KM.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

6. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtijeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje neefektivnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

7. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda, broj Gž-

73/02 od 14. maja 2002. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-87/03 od 28. decembra 2004. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je, u konkretnom slučaju, konačna odluka presuda Kantonalnog suda, broj Gž-73/02 od 14. maja 2002. godine donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

8. S obzirom na to da je apelantu 27. juna 2002. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-73/02 od 14. maja 2002. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 21. aprila 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda, broj Gž-73/02 od 14. maja 2002. godine.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1068/05 (Z. J.) | Sudska praksa | Aktio