Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1093/05 (H. B.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1093/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-1093/05, rješavajući apelaciju Hilmije Burine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 11. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hilmije Burine podnesena protiv presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, broj Kž-801/61 od 21 aprila 1962. godine, i presude Okružnog suda u Tuzli, broj K-336/59 od 22. novembra 1960. godine, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hilmija Burina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je, 19. aprila 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, broj Kž-801/61 od 21 aprila 1962. godine, i presude Okružnog suda u Tuzli, broj K-336/59 od 22. novembra 1960. godine.

2. Presudom Okružnog suda u Tuzli, broj K-336/59 od 22. novembra 1960. godine, apelant je proglašen krivim za učinjena krivična djela iz čl. 314. stav2., 325. stav 1., 319. stav 1., 170. stav 1., tada važećeg Krivičnog zakonika, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu strogog zatvora u trajanju od 5. godina. Ovu kaznu Okružni sud je izrekao radi toga što je utvrđeno da je apelant namjerno propustio da pravilno unese u registar ispravne brojeve poreskih obveznika, s ciljem da se umanji poreska osnovica, zbog toga što je od određenih lica tražio i dobio određene novčane i robne usluge radi nepravilne i netačne evidencije poreskih obaveza i konačno, što u knjigu registara nije uveo račune određenih osoba, stavio službeni pečat i klauzulu da su uvedeni u registar,..

3. Vrhovni sud Bosne i Hercegovine je presudom, broj Kž-801/61 od 21 aprila 1962. godine, djelimično uvažio žalbu apelanta, smanjivši mu izrečenu kaznu na 4 godine strogog zatvora.

4. Apelant navodi da mu je osporenim presudama povređeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno član 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekst: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 11. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 11. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 11. apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Prema navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ne može razmatrati slučajeve koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine.

7. Prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav je stupio na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavnog akta, kojim se zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa, prema tome, proizlazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu istoga dana.

8. U skladu sa nadležnostima Ustavnog suda, ratione temporis je inkompatibilno da Ustavni sud odlučuje da li su događaji koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, 14. decembra 1995. godine, povrijedili ljudska prava.

1. U konkretnom slučaju sporni događaj desio se prije 14. decembra 1995. godine. Sporovi koji su vođeni u vezi istog pravosnažno su završeni konačnom presudom Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, broj Kž-801/61 od 21 aprila 1962. godine, koja je donesena također prije 14. decembra 1995. godine. Iz ovoga proizilazi da je apelacija, koja se odnosi na osporene presude, ratione temporisinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 11. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1093/05 (H. B.) | Sudska praksa | Aktio