Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1279/05 (N. P.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1279/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-1279/05, rješavajući apelaciju Nevena Pupovca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nevena Pupovca podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Ex-64/04 od 30. novembra 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Neven Pupovac (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Danijela Saller-Osenk, advokat iz Sarajeva, podnio je, 7. juna 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Ex-64/04 od 30. novembra 2004. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud hitno odredio privremenu mjeru puštanja apelanta iz pritvora.

2. Ustavni sud je donio odluku, broj AP-1279/05 od 13 jula 2005. godine, i odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio puštanje apelanta iz pritvora.

3. Zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništa kao i postojanja nepravosnažne presude Županijskog suda u Zadru (u daljnjem tekstu: Županijski sud), broj K-128/97 od 16. juna 2003. godine, raspisana je međunarodna potjernica za apelantom. Na osnovu naloga Interpola za hapšenje i rješenja Suda BiH, broj Ex-64/04 od 30. novembra 2004. godine, apelantu je određen pritvor. S obzirom da je donesena navedena prvostepena osuđujuća presuda Županijskog suda, Republika Hrvatska je tražila da se apelant njoj izruči. Sud Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud BiH) je rješenjem, broj Ex-64/04 od 30. novembra 2004. godine, donio naredbu da se apelant ima pritvoriti do okončanja postupka za izručenje.

4. Apelant navodi u apelaciji da Republika Hrvatska, u zahtjevu za ekstradiciju, nije priložila sve što je neophodno po članu 416. Zakona o krivičnom postupku, iz čega bi se moglo zaključiti da se zaista radi o identitu apelanta, a s druge strane nije dostavljena ni saglasnost Tužioca Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu, koja se u ovakvim situacijama neophodan pravni akt.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, apelant sam u apelaciji navodi da je propustio da se žali drugostepenom sudu na rješenje Suda BiH, broj Ex-64/04 od 30. novembra 2004. godine. pa se apelacija mora odbaciti kao nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1279/05 (N. P.) | Sudska praksa | Aktio