Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2599/05 (Ž. B.)
Odluka donesena 12. 04. 2006.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2599/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 04. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine, u predmetu broj AP-2599/05, rješavajući apelaciju Željka Bulatovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Željka Bulatovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Kv 237/05 od 16. decembra 2005. godine i Kpp-181/05 od 14. decembra 2005. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Željko Bulatović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, koga zastupa Vladimir Raosavljević, advokat iz Banja Luke, podnio je, 21. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Kv-237/05 od 16. decembra 2005. godine i Kpp-181/05 od 14. decembra 2005. godine. Apelant je dopunio apelaciju 23. decembra 2005. godine, 17. januara 2006. godine, 24. januara 2006. godine i 25. januara 2006. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud ukinuo izrečenu mjeru pritvora i apelanta odmah pustio na slobodu.
2. Okružno tužilaštvo u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) je podiglo optužnicu pod brojem KT-RZ-20/05 od 30. decembra 2005. godine protiv apelanta i još pet lica zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142 stav 1 u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona Republike Srpske («Službeni list SFRJ», br. 44/76, 36/77, 56/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89 i 3/90 i «Službeni glasnik Republike Srpske», br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94 i 3/96), u daljnjem tekstu: Krivični zakon ), koja je potvrđena od strane sudije za prethodno saslušanje Okružnog suda aktom broj 011-0-Kps-06-000001 od 10. januara 2006. godine.
3. Apelantu i ostalim optuženim je određen pritvor rješenjem Okružnog suda, broj Kpp-181/05 od 14. decembra 2005. godine zbog postojanja osnovane sumnje da su izvršili navedeno krivično djelo. Žalba branioca osumnjičenog apelanta je rješenjem Okružnog suda, broj Kv-237/05 od 16. decembra 2005. godine odbijena i prvostepeno riješenje potvrđeno.
4. Okružni sud je utvrdio da su se, obzirom na težinu učinjenog krivičnog djela kao i zaprećenu kaznu, stekli uslovi da se apelantu pritvor produži u smislu člana 189. stav 1 tačke b) i g) zbog postojanja osnovane bojazni da će opuženi uništiti, sakriti, izmjeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak odnosno da naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače te da je u pitanju krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili teža kazna, a usljed načina izvršenja ili posljedica krivičnog djela određivanje pritvora je neophodno za sigurnost građana i imovine.
5. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je naveo da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. Ustavni sud primjećuje da apelant povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije vidi u tome što je lišen slobode i nepotrebno i nepravilno zadržan u pritvoru suprotno odrebama Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije. U vezi sa citiranim apelantovim navodima, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jobardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A-146, stav 68., te Ustavni sud, odluka broj U-63/01, od 27. juna 2003. godine, stav 18) pitanje je li ispoštovan princip pravičnog suđenja se mora procijeniti na osnovu postupka u cjelini, s obzirom da se eventualni nedostatak odnosno propust u krivičnom postupku, do kojeg se došlo u jednoj fazi postupka, može popraviti u njegovoj naknadnoj fazi. Ovo znači da, u principu, nije moguće odrediti je li postupak bio pravičan ili ne dok se ne okonča i donese konačna sudska odluka.
9. U konkretnom slučaju, a imajući u vidu dosadašnju praksu Ustavnog suda u sličnim slučajevima, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija preuranjena u smislu člana 16. stav 2. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, obzirom da rješenje rješenjem Okružnog suda, broj Kv-237/05 od 16. decembra 2005. godine, nije odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog krivičnog postupka. Dakle, krivični postupak je u prethodnoj fazi i ishod ovog postupka je otvoreno pitanje.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić