Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1553/05 (M. Đ.)

Odluka donesena 12. 04. 2006.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1553/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine,, u predmetu broj AP-1553/05, rješavajući apelaciju Milana Đogatovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i član 16 stav 4. tačka 15 i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Đogatovića podnesena zbog nedonošenja presude radi utvrđenja pred Općinskom sudom u Sarajevu, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Đogatovića podnesena protiv rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23/5-372-10/99 od 15. maja 2000. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Milan Đogatović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, podnio je, 25. jula 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23/5-372-10/99 od 15. maja 2000. godine. Apelant se takođe žali da Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) nije donio presudu po apelantovoj tužbi podnesenoj 11. aprila 2005. godine, kojom je tražio da se utvrdi pravovaljanost njegovog ugovora o korišćenju stana u Sarajevu, u Ulici Olimpijska broj 38.

2. Apelant je kao nosilac stanarskog prava na stanu u Ulici Olimpijska broj 38/III-16, u Sarajevu, podnio zahtjev za povrat stana, ali je Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava za stambena pitanja) apelantov zahtjev odbila kao neosnovan rješenjem, broj 23/5-372-10/99 od 15. maja 2000. godine. Na osnovu činjenica i dokaza u spisu, nadležni organ je utvrdio da apelant nije bio državljanin SR BiH prema evidenciji državljana na dan 30. aprila 1991. godine. Konačno, u prvostepenom postupku je utvrđeno da se apelant ne smatra izbjeglicom odnosno raseljenim licem u smislu člana 3a stav 1. i stav 2 i člana 18d stav 7. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 37/01 i 56/01).

3. Apelant je 11. aprila 2005. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Sarajevu kojom je tražio da se utvrdi pravovaljanost njegovog ugovora o korišćenju stana u Sarajevu, u Ulici Olimpijska broj 38/III-16.

4. Apelant navodi da mu je, zbog nepostupanja Općinskog suda i u postupku pred nadležnim stambenim organom povređeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i član 16 stav 4. tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mogući po zakonu»

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.

7. Apelant se žali zbog nedonošenja presude po njegovoj tužbi koju je podnio 11. aprila 2005. godine. Dakle, proteklo je manje od godinu dana od podnošenja tužbe Općinskom sudu. Iako ne postoji vremensko ograničenje u pogledu toga u kojem roku sud mora donijeti odluku, o povredi prava na razuman rok iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine može se suditi na osnovu složenosti predmeta, ponašanja podnosioca apelacije i ponašanja suda. Međutim, kada je od dana podošenja tužbe proteklo manje od godinu dana, kao u konkretnom slučaju, a sud nije donio odluku po toj tužbi, Ustavni sud smatra očiglednim da ova činjenica ni na koji način ne može opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od principa iz člana 6. Evropske konvencije.

8. Nadalje, prema navedenim odredbama apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. U dijelu apelacije koji je izjavljen protiv osporenog rješenja Uprave za stambena pitanja, Ustavni sud konstatuje da apelant nije iskoristio pravo žalbe Kantonalnom ministarstvu stambenih poslova protiv tog rješenja, broj 23/5-372-10/99 od 15. maja 2000. godine. Dakle, apelant nije došao do konačne odluke, koja bi mogla biti predmet preispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. i člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana odnosno ako apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mogući po zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1553/05 (M. Đ.) | Sudska praksa | Aktio