Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1093/06 (M. Č.)

Odluka donesena 09. 05. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1093/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

09. 05. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: Mato Tadić predsjednik, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović potpredsjednici, na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, u predmetu broj AP 1093/06, rješavajući zahtjev Merime Čelebić, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Merime Čelebić za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Merima Čelebić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Edina Rešidović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 10. aprila 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Kž-11/06 od 23. marta 2006. godine i broj K-20/05 od 16. novembra 2005.godine. Apelantica je, također, tražila donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora po pravomoćnoj presudi do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Suda BiH, broj K-20/05 od 16. novembra 2005. godine, apelantica je oglašena krivom za krivično djelo pronevjere u službi iz člana 221. stav 3. Krivičnog zakona BiH, za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci i krivično djelo krivotvorenja službene isprave iz člana 226. st. 1. i 2. navedenog zakona, za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, pa je apelantica osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci. Apelantica je obavezana da Ministarstvu inostranih poslova, na ime imovinsko pravnog zahtjeva plati iznos od 41.071,30 KM. Apelantica je oslobođena naknade troškova krivičnog postupka.

3. Sud BiH je presudom, broj Kž-11/06 od 23.marta 2006. godine odbio kao neosnovanne žalbe Tužilaštva BiH i apelantice i potvrdio presudu Suda BiH, broj K-20/05 od 16. novembra 2005. godine.

4. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3.d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenih prava apelantica vidi u tome što Sud BiH nije pozvao i saslušao i druga lica na koja je ukazivala apelantica, što je pogrešno cijenio izvedene dokaze, što je apelanticu osudio za krivično djelo pronevjere, premda je po mišljenju apelantice, obzirom da postoji sumnja u pogledu činjenica koje čine obilježje krivičnog djela, trebao oglasiti krivom za krivično djelo posluge u službi, koje je za apelanticu povoljnije, da je sud paušalno cijenio dokaze na štetu apelantice. Apelantica nije obrazložila svoje navode u pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. U konkretnom slučaju, osim konstatacije da bi njenim slanjem na izdržavanje kazne zatvora, prije konačne odluke po ovoj apelaciji, bilo nastavljeno kršenje njenih prava sa nenadoknadivim štetnim posljedicama, apelantica zahtjev za privremenu mjeru nije posebno obrazložila niti potkrijepila dokazima.

9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

10. U konkretnom slučaju, apelantica ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantičin zahtjev neosnovanim.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1093/06 (M. Č.) | Sudska praksa | Aktio