Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1128/06 (M. K. i dr.)

Odluka donesena 09. 05. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1128/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

09. 05. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, i potpredsjednici Hatidža Hadžiosmanović i Miodrag Simović, na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine u predmetu broj AP-1128/06, rješavajući zahtjev Muharema Kurtovića i dr. za donošenje privremene mjere na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77 stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Muharema Kurtovića, Hasana

Kurtovića, Husnije Kurtović, Zaima Kurtovića i Huseina Kurtovića, za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Muharem Kurtović i dr. iz Srbljana, Općina Bihać, koje zastupa Fahrija Karkin, advokat iz Sarajeva, podnijeli su, 12. aprila 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-592/05 od 2. februara 2006. godine, i presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-35/05 od 31. oktobra 2005. godine. Apelanti su također podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje kazne zatvora izrečene apelantima presudom Vrhovnog suda, broj Kž-592/05 od 2. februara 2006. godine, do donošenja konačne odluke o apelaciji.

2. Presudom Kantonalnog suda, broj K-35/05 od 31. oktobra 2005. godine, apelanti su oglašeni krivim da su počinili krivična djela iz st. 1 i 2 člana 341. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Federacije Bosne i Hercegovine, broj 36/03, u daljnjem tekstu: KZ FBiH) učestvovanje u grupi ljudi koja je učinila krivično djelo iz navedenog člana, kao i za krivično djelo izazivanja opće opasnosti iz stava 3 člana 323 KZ FBiH. Navedena krivična djela su apelanti izvršili tako što su, 10. februara 2005. godine, u namjeri da prisilom vrate suprugu jednog od apelanata, naoružani hladnim i vatrenim oružjem, nasilno ušli u kuću njenog oca, Hasana Veladžića, te koristeći sprej za oči i udarajući i pucajući izazvali teška ranjavanja određenog broja osoba koja su se tu zatekla. Zbog učinjenih krivičnih djela, apelanti su osuđeni na zatvorske kazne kako slijedi: apelant Muharem Kurtović na kaznu zatvora u trajanju od šest godina, apelant Hasan Kurtović na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine, apelanti Husnija Kurtović i Zaim Kurtović na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci i apelant Husein Kurtović na kaznu zatvora u trajanu od jedne godine.

3. Presudom Vrhovnog suda, broj Kž-592/05 od 2. februara 2006. godine, žalbe tužilaštva i apelanata su odbijene kao neosnovane, izuzev žalbe apelanta Muharema Kurtovića kome je prvostepenom presudom izrečena kazna zatvora u trajanju od šest godina smanjena na kaznu zatvora od četiri godine.

4. Apelanti navode da im je osporenim presudama povrijeđeno njihovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Povredu navedenih prava apelanti vide u tome što su navodno povređena krivično-procesna prava apelanata obzirom na jednakopravnost stranaka u postupku i zajamčena minimalna prava optuženog u krivičnom postupku, što je dovelo do onemogućavanja prava na odbranu i pogrešnosti i nepotpunosti u u tvrđenju činjeničnog stanja na štetu apelanata, te konačno do osuđujuće presude. Kao rezultat svega toga, apelanti navode da je izreka prvostepene presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi i razlozima presude, jer navodno u činjeničnom supstratu izreke prvostepene presude nije navedeno u čemu se očituju realne radnje svakog apelanta. Ti navodi nisu uopće subjektivizirani prema svakom apelantu već je djelovanje svakog od njih, u izvršenju navedenih krivičnih djela, apstraktno prikazano i bez činjanica koje se pojedinačno odnose na svakog od njih. Apelanti navode da je paušalno, bez konkretnog individualiziranja, spomenuto sa kojim sredstvima odnosno oružjem se služio svako od apelanta prilikom izvršenja krivičnih djela.

6. Apelanti navode da ovakvim postupanjem sudova nisu imali pravično suđenje, jer u prvostepenoj presudi nisu navedene činjenice i okolnosti koje čine obilježja krivičnih djela za koja su apelanti osuđeni, što je rezultiralo pogrešno utvrđenom krivičnopravnom odgovornošću apelanata. Osim toga i sama ocjena provedenih dokaza u toku krivičnog postupka se doima, kako se navodi u apelaciji, očigledno proizvoljnom i pristrasno i na štetu apelanata i njihove ravnopravnosti u postupku. Konačno, u prvostepenom i drugostepenom postupku nisu sa jednakom pažnjom ispitane i utvrđene kako činjenice koje terete apelante tako i one koje im idu u korist.

7. Apelant nisu posebno obrazložili svoje navode u pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere .

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

9. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

10. Ustavni sud podsjeća je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

11. U konkretnom slučaju, apelanti nisu naveli nikakve činjenice i razloge, niti dostavili dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići izvršenjem pravosnažne sudske presude, a kojom im je u zakonito sprovedenom postupku izrečena kazna lišenja slobode. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potvrđeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.

12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1128/06 (M. K. i dr.) | Sudska praksa | Aktio