Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1263/06 (M. S.)
Odluka donesena 09. 05. 2006.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1263/06
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
09. 05. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 9 maja 2006. godine, u predmetu broj AP-1263/06, rješavajući zahtjev Milenka Stankovića, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Milenka Stankovića, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Milenko Stanković (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Hadžić Zahid advokat iz Visokog, podnijeo je, 27. aprila 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-229/05 od 22. februara 2006. godine i presude Općinskog suda Kiseljak (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj K-64/04 od 11. marta 2005. godine. Apelant je također, podnijeo zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom traži da mu Ustavni sud odloži početak izvršenja kazne zatvora do odluke o apelaciji koju je podnio.
2. Presudom Općinskog suda u Kiseljaku broj K-64/04 od 11. marta 2005. godine apelant je osuđen zbog krivičnog djela nasilničkog ponašanja iz člana 339. stav 2. u vezi sa stavom 1. u sticaju sa krivičnim djelom napada na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti iz člana 336. stav 1 . Krivičnog zakona Fedreracije Bosne i Hercegovine i izrečena mu je uslovna osuda od sedam mjeseci zatvora koja se neće izvršiti ako u roku od dvije godine od pravosnažnosti ne izvrši novo krivično djelo.
3. Protiv presude Općinskog suda Kantonalno tužilaštvo Travnik (u daljnjem tekstu: tužilaštvo) je podnijelo žalbu Kantonalnom sudu koji je presudom broj Kž-229/05 od 22. februara 2006. preinačio presudu Općinskog suda u djelu o kazni apelanta i izrekao mu bezuslovnu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci.
4. Nezadovoljan presudama Kantonalnog i Općinskog suda apelant je 27. aprila 2006. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da mu je uskraćeno pravo na odbranu jer je lošeg materijalnog stanja, a sud mu niije postavio branioca po službenoj dužnosti, da mu nije omugečeno da iznese sve činjenice i dokaze, da mu je uskračeno odgovarajuće vrijeme za pripremu odbrane, da mu nije dostavljena na odgovor žalba tužilaštva na presudu Općinskog suda, da je u vrijeme boravka u pritvoru bio maltretiran i zadobio tjelesne povrede. Smatra da su sudovi u odnosu na njega povrijedili pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1., 2. i 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska Konvencija).Takođe, predlaže donošenje privremene mjere odlaganjem izvršenja kazne zatvora do odluke Ustavnog suda o apelaciji, jer bi odlaskom na izdržavanje kazne nastale štetne posljedice po njegovo šestoro djece zbog loših materijalnih prilika njegove porodice.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. Apelant traži donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo izvršenje kazne zatvora, ali osim paušalnih navoda u apelaciji i nezadovoljstva presudama Kantonalnog i Općinskog suda nije dao uvjerljivo obrazloženje svog zahtjeva, niti je dostavio bilo kakav dokaz ili činjenicu iz kojih bi se moglo kao vjerovatno zaključiti da bi apelant zaista i pretrpio bilo kakvu štetu odlaskom na izdržavanje kazne zatvora. Nadalje, iz apelacije proizlazi da apelant nije podnosio molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora nadležnom sudu, iako to pravo može ostvarivati i u postupku pred redovnim sudom koji nadležan za izvršenje kazne zatvora.
9. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić