Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-213/05 (Agencija «AGRAM» d.o.o. Brčko Distrikt BiH)

Odluka donesena 09. 05. 2006.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-213/05

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 05. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 213/05, rješavajući apelaciju Agencije «AGRAM» d.o.o. Brčko Distrikt BiH, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine donio je

ODLUKU O MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Agencije «AGRAM» d.o.o.

Brčko Distrikt BiH podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj Pž-87/04 od 30. novembra 2004. godine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Agencija «AGRAM» d.o.o. Brčko Distrikt BiH (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijela je 9. februara 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Pž-87/04 od 30. novembra 2004. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i učesnika u postupku «Bejtulaha» d.o.o. Tuzla i Bejtulaha Đušinca zatraženo je 2. marta 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju je dostavio Kantonalni sud 8. marta 2006. godine, a učesnici u postupku nisu odgovorili.

4. Na osnovu člana 25. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen apelantici 17. marta 2006. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je Općinskom sudu u Tuzli 30. novembra 2000. godine podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, predloživši sudu da odredi izvršenje radi naplate duga u iznosu od 17.317,72 KM, i to prodajom nekretnine u vlasništvu Bejtulaha Đušinca, koja je upisana kao k.č. broj 1914/5 u zk. uložak broj 9931 k.o. Tuzla. Općinski sud je Rješenjem broj Ip-1915/00 od 12. decembra 2000. godine dopustio predloženo izvršenje.

7. Rješenjem Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Tuzla broj Dn: 477/2001 od 12. aprila 2001. godine, na osnovu zapisnika sastavljenog u Općinskom sudu 8. februara 2000. godine, dopušta se zabilježba prvenstvenog reda založnog prava (hipoteke) na k.č. broj 1914/5 u zk. ulošku broj 9931 k.o. Tuzla, vlasnik Bejtulah Đušinac, radi osiguranja potraživanja povjerioca «Soda so» holding, «Dita» d.d. u mješovitom vlasništvu Tuzla prema založnom prvodužniku DJL «Bejtulah» Tuzla, u ukupnom iznosu od 60.000,00 KM, u korist «Dita» d.d. Tuzla.

8. Općinski sud je Rješenjem broj I-4076/00 od 12. marta 2004. godine utvrdio da je ostvarenom prodajom predmetne nekretnine Bejtulaha Đušinca na javnom nadmetanju održanom 19. decembra 2003. godine tražilac izvršenja «Dita» d.d. Tuzla namiren za iznos od 60.000,00 KM po Rješenju o izvršenju broj I-4076/00 od 20. septembra 2000. godine. Protiv navedenog rješenja žalbe su izjavili apelantica, kao tražilac izvršenja, i izvršenik Bejtulah Đušinac.

9. Rješavajući o žalbama Kantonalni sud je Rješenjem broj Pž-87/04 od 30. novembra 2004. godine odbio žalbe i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju navedenog rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je iz podataka spisa i činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda vidljivo da u zk. ulošku broj 9931 k.o Tuzla u C listu postoje dva upisa, i to jedan u kojem je na osnovu ugovora o solidarnom jemstvu od 2. oktobra 2000. godine i prijedloga za predbilježbu prijenosa vlasništva zaprimljenog 4. decembra 2000. godine Dn-2027/00 zabilježeno njihovo postojanje i drugi upis kojim je na osnovu zapisnika Općinskog suda od 8. februara 2000. godine broj I-642/00 zabilježen prvenstveni red založnog prava na nekretninama iz A lista radi osiguranja potraživanja povjerioca prema prvodužniku DJL «Bejtulah», u iznosu od 60.000,00 KM, u korist «Soda so» holding «Dita» d.d. Tuzla. Prema mišljenju Kantonalnog suda, a suprotno navodima iz apelanticine žalbe, prvostepeni sud je pravilno zaključio da u apelanticinu korist nije upisana hipoteka, nego samo zabilježba o postojanju ugovora o solidarnom jemstvu. Sud je dalje naveo da apelantica samo zabilježbom postojanja ugovora o solidarnom jemstvu nije mogla steći hipoteku na predmetnim nekretninama. Prema mišljenju Kantonalnog suda, na pravilnost i zakonitost osporene odluke ne utječe polemiziranje u žalbi u vezi sa vremenom upisa zabilježbe ugovora o solidarnom jemstvu s obzirom na to da se potraživanja založnih povjerilaca, u konkretnom slučaju «Dita» d.d. Tuzla, u smislu odredbe člana 98. stav 1. tačka 2. Zakona o izvršnom postupku, namiruju po redu prvenstva prije ostalih tražilaca izvršenja.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Iz apelacije proizlazi da su osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđena apelanticina ustavna prava zaštićena članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica se žali da je, prema odredbama Zakona o izvršnom postupku, izvršni postupak hitan, a redoslijed postupanja određen redoslijedom prijema zahtjeva u sud, te da je upis u zemljišnoj knjizi u njenu korist hronološki prije upisa založnog prava u korist «Dita» d.d. Tuzla. Zatim, apelantica smatra da Općinski sud nepravilnim postupanjem nije evidentirao apelanticino založno pravo kao tražioca izvršenja u zemljišnoj knjizi. Zbog toga je osporenim rješenjem bilo omogućeno da se «Dita» d.d. Tuzla, u smislu odredbe člana 98. stav 1. tačka 2. Zakona o izvršnom postupku, namiri u svom potraživanju prema istom dužniku prije apelantice.

b) Odgovori na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da osporenim rješenjem nisu povrijeđena apelanticina ustavna prava na čije povrede se žali, jer je Sud svoju odluku zasnovao na pravilnom kako logičkom, tako i jezičkom tumačenju propisa navedenih u razlozima odluke koja se osporava apelacijom.

V. Relevantni propisi

12. U Zakonu o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» broj 32/03) relevantne odredbe glase:

«Član 21. stav 3.

Na materijalno-pravne pretpostavke i posljedice provođenja izvršnog postupka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi.

Član 98.

(1) Iz iznosa dobivenog prodajom namiruju se prvenstveno, i to ovim redoslijedom: 1)troškovi izvršnog postupka;

2)potraživanja založnih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju prije tražioca izvršenja;

3)potraživanja tražioca izvršenja prema čijem je prijedlogu određeno izvršenje [...]. Član 109. stav 1.

O namirenju tražioca izvršenja i drugih lica kojima pripada pravo na namirenje sudija bez odgađanja odlučuje rješenjem nakon održanog ročišta uzimajući u obzir podatke iz spisa i zemljišne knjige, kao i stanje utvrđeno na ročištu.»

13. U Zakonu o vlasničko-pravnim odnosima («Službene novine FBiH» broj 6/98) relevantna odredba glasi:

«Član 69.

Hipoteka nastaje na osnovu pravnog posla, sudske odluke i zakona.

Na osnovu pravnog posla ili sudske odluke hipoteka se stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi način određen zakonom.

Na osnovu zakona hipoteka se stječe kada se ispune uvjeti određeni zakonom.»

14. Zakon o zemljišnim knjigama («Službene novine FBiH» br. 58/02, 19/03 i 54/04) «Član 60. Neispravan upis (1) Ukoliko se ispostavi da je upis u zemljišnoknjižnom ulošku neispravan, zbog odgovornosti zemljišnoknjižnog ureda, tada će zemljišnoknjižni ured neodložno upisati zabilježbu pored pogrešnog upisa u datom zemljišnoknjižnom ulošku.

(2) Ukoliko se ispostavi da je upis u zemljišnoknjižnom ulošku neispravan iz drugih razloga osim navedenih u stavu 1. ovog člana, tada će zemljišnoknjižni ured po odobrenju upisanog lica upisati zabilježbu pored pogrešnog upisa u datom zemljišnoknjižnom ulošku.

(3) Ukoliko upisano lice nije dalo odobrenje na spomenuti upis iz stava 2. ovog člana, zainteresirano lice može podići tužbu za davanje odobrenja.

(4) Ispravka zemljišne knjige se vrši na osnovu odobrenja upisanog lica ili sudske odluke. (5) Ako zemljišnoknjižni ured sazna za slučaj neispravnosti upisa iz stava 1. ovog člana, obavijestit će o tome ministra pravde.

Član 61. Način ispravke upisa (1) Prilikom ispravke upisa neispravni dio upisa se podvlači crvenom linijom, a upis kojim se vrši ispravljanje preduzima se u obliku zabilježbe.

(2) U novom upisu bit će naznačeno da on dopunjuje, odnosno zamjenjuje raniji upis. (3) Ispravka na drugi način je zabranjena.»

15. U Zakonu o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» broj 29/78, 39/85, 45/89, 57/89) relevantna odredba glasi:

«Član 998.

Ugovor o jemstvu obavezuje jemca samo ako je izjavu o jemčenju učinio pismeno.»

VI. Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj Pž-87/04 od 30. novembra 2004. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Apelantica je primila navedeno rješenje 12. decembra 2004. godine, a apelaciju Ustavnom sudu je podnijela 9. februara 2005. godine, te proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

20. Apelantica osporava rješenje Kantonalnog suda tvrdeći da je povrijeđeno njeno ustavno pravo na pravično suđenje i djelotvoran pristup sudu, zatim, pravo na imovinu, koja su zaštićena članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, članom 6. stav 1, kao i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

21. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.»

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

«Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.»

23. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantiraju svakome pravo na pravičan postupak pri određivanju građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neko lice strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na osnovu posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar pri određivanju da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne jeste da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi, Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

24. U izvršnom postupku se nužno ne određuju građanska prava i obaveze. Međutim, pravo na izvršenje pravosnažnih i izvršnih presuda čini sastavni dio prava na pravično suđenje. Postoji izgrađena praksa Ustavnog suda o tome da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine).

25. U konkretnom slučaju vođen je izvršni postupak pred nadležnim sudom i doneseno je Rješenje o izvršenju broj Ip-1915/00 od 12. decembra 2000. godine, kojim je sud dopustio prodaju predmetne nekretnine koja je vlasništvo dužnika, a radi namirenja apelanticinog potraživanja koje ima prema dužniku DJL «Bejtulah» Tuzla. Izvršavanje Rješenja broj Ip-1915/00 od 12. decembra 2000. godine od odlučne je važnosti za ostvarivanje apelanticinog prava na naplatu duga, koje je građansko pravo. Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv, te da će ispitati da li je donošenjem osporenog rješenja povrijeđeno apelanticino ustavno pravo na pravično suđenje.

26. Povredu prava na pravično suđenje apelantica vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Apelantica ističe da je redoslijed postupanja u izvršnom postupku određen redoslijedom prijema zahtjeva u sud i da je upis u zemljišnoj knjizi osiguranja njenog potraživanja izvršen prije upisa hipoteke «Dita» d.d. Tuzla, te da Općinski sud nije evidentirao apelanticino založno pravo u zemljišnoj knjizi. Posljedica toga je da je hipotekarni povjerilac «Dita» d.d. Tuzla namirio svoja potraživanja prije apelantice. Apelantica smatra da joj je na ovaj način onemogućen djelotvoran pristup sudu, odnosno da je povrijeđeno njeno pravo garantirano članom 6. Evropske konvencije.

27. U konkretnom slučaju je sporno pitanje da li se apelantica u postupku izvršenja prodajom predmetne nekretnine s pravom pozvala na nepravilnost upisa u zemljišnoj knjizi osiguranja njenog potraživanja.

28. Odlučujući o apelanticinoj žalbi, Kantonalni sud je u osporenom rješenju naveo da se ne može prihvatiti kao osnovan apelanticin žalbeni navod da prvostepeni sud ispituje ispravnost upisa, odnosno zabilježbe u zemljišnoj knjizi i odlučuje da je zabilježba solidarnog jemstva u apelanticinu korist upisana nepravilno. Kantonalni sud zaključuje da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da u apelanticinu korist, na koju se odnosi prvi upis u predmetnom zk. ulošku, nije upisana hipoteka, nego samo zabilježba o postojanju ugovora o solidarnom jemstvu. Sud je dalje istakao da je tačan apelanticin navod da, u smislu odredbe člana 69. stav 1. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, hipoteka može nastati i na osnovu pravnog posla, u konkretnom slučaju na osnovu ugovora o solidarnom jemstvu, koji prema odredbi člana 998. Zakona o obligacionim odnosima mora biti u pisanoj formi da bi jemca obavezivao. Međutim, da bi se prema tom osnovu hipoteka stekla, potrebno je da, prema odredbi člana 69. stav 2. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, ona kao takva bude upisana u zemljišnu knjigu. U konkretnom slučaju apelantica samo zabilježbom postojanja ugovora o solidarnom jemstvu u njoj nije mogla steći hipoteku na predmetnoj nekretnini. Sud je istakao da na takav zaključak upućuje, osim sadržaja spomenutog zk. izvoda i razloga prvostepene odluke, i podnesak Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Tuzla od 10. juna 2003. godine, koji se nalazi u spisu predmeta, iz koga proizlazi da navedeni ugovor o solidarnom jemstvu nije bio podoban za upis hipoteke, to jeste da nisu bili zadovoljeni svi formalni elementi neophodni za upis hipoteke. Zbog tih razloga, upisana je samo zabilježba postojanja ugovora.

29. Ustavni sud zapaža da je, osim pravnog osnova za nastanak hipoteke u korist hipotekarnog povjerioca, potreban i određeni način tog stjecanja (modus acquirendi). Modus acquirendi za hipoteku čiji je pravni osnov pravni posao (ugovor ili testament) ili sudska odluka je upis u zemljišne knjige. Uknjižba hipoteke se vrši jedino na osnovu isprava (privatnih i javnih) sastavljenih u obliku koji je propisan za njihovu valjanost. Isprava treba da sadrži titulus na osnovu kojeg nastaje hipoteka; tačno navođenje iznosa povjeriočevog potraživanja, koji se osigurava hipotekom; tačnu oznaku lica na koje se predlagani upis odnosi; tačnu oznaku nekretnine koja se opterećuje hipotekom; clausulu intabulandi – pristanak dužnika, čija se nekretnina opterećuje hipotekom, kada su u pitanju privatne isprave, i potpis zalogodavca treba da ovjeri sud. Činjenica da je za uknjiženje hipoteke potrebna isprava koja odgovara propisima o zemljišnim knjigama mora da bude odvojena od pitanja kada je između stranaka nastao punovažan ugovor o zalaganju nekretnine. Taj ugovor može biti neformalan.

30. Ustavni sud, dalje, ističe da nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise osim u slučajevima u kojima odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 39/01, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 25/02). Iako se Ustavni sud neće upuštati u ispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja ili ocjenjivati način na koji su redovni sudovi tumačili zakone, ipak će ispitati da li je primjena relevantnih zakonskih odredaba bila proizvoljna i da li, kao takva, krši apelanticino pravo na pravičan postupak, garantirano Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

31. Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju način na koji su redovni sudovi tumačili pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje apelanticinih ustavnih prava. Naprotiv, svoje odluke sudovi su zasnovali na propisima koji su bili na snazi u vrijeme donošenja rješenja. Također, apelantica u svojoj apelaciji samo ponavlja navode koje je već isticala u žalbi protiv prvostepene odluke, a koje je već razmotrio i odbio drugostepeni sud u osporenom rješenju. Apelantica nije ponudila nikakve nove navode i dokaze u smislu ispunjenja svih formalnih zahtjeva potrebnih za upis hipoteke. Također, čini se da nije preduzela nikakve pravne radnje u vezi sa neispravnim upisom prema Zakonu o zemljišnim knjigama. U konkretnom slučaju Ustavni sud nije pronašao ništa što bi ukazalo na to da su materijalno-pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na apelanticinu štetu, niti ima elemenata koji ukazuju na procesnu nepravičnost u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali na to da je postupak bio nepravičan.

32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nema elemenata nelogičnog tumačenja, niti proizvoljne primjene zakona, jer su primijenjene odgovarajuće odredbe relevantnih zakona.

33. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

34. U okviru zaključka o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.

VIII. Zaključak

35. Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer primjena materijalnog prava nije bila arbitrarna.

36. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-213/05 (Agencija «AGRAM» d.o.o. Brčko Distrikt… | Sudska praksa | Aktio