Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-919/06 («Grateks» d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 09. 05. 2006.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-919/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 05. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici, i Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, u predmetu broj 919/06, rješavajući apelaciju «Grateks» d.o.o Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Grateks d.o.o. Sarajevo, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-889/05 od 16. decembra 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj I-14861/2003-A od 7. februara 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Grateks» d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa advokat Mevludin Kadribašić iz Sarajeva, podnio je 23. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-889/05 od 16. decembra 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-14861/03-A od 7. februara 2005. godine.
2. Tražioc izvršenja je 9. juna 2003. godine podnio prijedlog da se u odnosu na apelanta izvrši pravosnažna presuda Općinskog suda broj Pr-134/02 od 22. maja 2002. godine kojom je apelant obavezan da tražiocu izvršenja radi naplate neisplaćenih plata isplati iznos od 6.792,00 KM, sa zateznim kamatama na mjesečne iznose plata od 219,10 KM počevši od 15. augusta 1999. godine do konačne isplate i nadalje za svaki mjesec na iznos od 219,10 KM počevši od svakog 15. narednog mjeseca za prethodni mjesec, pa do konačne isplate. Općinski sud je je prihvatio prijedlog tražioca izvršenja i donio rješenje o izvršenju broj I-14861/03 od 24. novembra 2003. godine. Protiv ovog rješenja apelant je podnio prigovor u kojem je istakao da je sa tražiocem izvršenja sklopio vansudsku nagodbu u kojoj se, nakon sto su precizirani međusobni odnosi sa apelantom, tražilac izvršenja odrekao izvršenja pravosnažne presude. Nakon održane rasprave Općinski sud je rješenjem broj I-
14861/03 od 7. februara 2005. godine prigovor apelanta odbio kao neosnovan, jer vansudska nagodba nije ovjerena kod nadležnog organa niti je zaključena pred sudom zbog čega nije stekla karakter javne ili po zakonu ovjerene isprave, pa se njeno ispunjenje ne može zahtijevati u izvršnom postupku.
3. Žalbu apelanta izjavljenu na rješenje Općinskog suda u kojoj ponavlja razloge iznesene u toku dotadašnjeg postupka i osporava utvđeno činjenično stanje i pravilnu primjenu materijalnog i procesnog prava, Kantonalni sud je rješenjem broj Gž-889/05 od 16. decembra 2005. godine odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
4. Nezadovoljan odlukama Općinskog suda i Kantonalnog suda, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj ponavlja žalbene navode smatrajući da su mu odlukama redovnih sudova povrijeđena pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
6. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenja donosena u postupku izvršenja pravosnažne presude Općinskog suda, broj PR-134/02 od 22. maja 2002. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi, odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84, O.I. 46, str. 225). Navedenu praksu usvojio je i Ustavni sud, te je također zauzeo stav da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava u slučaju da apelant propusti da iznese u parničnom postupku relevantnu činjenicu čije bi iznošenje možda utjecalo na drugačiji ishod tog parničnog postupka, jer iznošenje te činjenice u izvršnom postupku nije dovelo i nije moglo ni dovesti do novog i posebnog određivanja apelantovih građanskih prava u odnosu na parnični postupak (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine)
8. Apelant navodi da je odbijanjem njegove žalbe Kantonalni sud povrijedio pravo na djelotvoran pravni lijek iz 13. Evropske konvencije. Povodom ovog navoda iz apelacije Ustavni sud ističe da do povrede ovog člana može doći, samo ako apelanti imaju neko pravo zagarantovano Evropskom konvencijom, jer ovaj član ima subsidijarni karakter. Kako je utvrđeno da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude ne odnose na utvrđivanje građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, to slijedi da je i dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu člana 13. u vezi sa članom 6. stav. 1. Evropske konvencije nespojiv ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine
9. Iz navedenih razloga proizilazi da je apelacija izjavljena protiv rješenja Općinskog suda, broj I-14861/03-A od 7. februara 2005. godine, koje je po izjavljenoj žalbi apelanta potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-889/05 od 16. decembra 2005. godine ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić