Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-980/05 (Vaso M. Lubura)

Odluka donesena 09. 05. 2006.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-980/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 05. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Hatidža Hadžiosmanović i Miodrag Simović, potpredsjednici i Valerija Galić i Seada Palavrić, sutkinje na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, u predmetu broj AP-980/05, rješavajući apelaciju Vase M. Lubura, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vase M. Lubure, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž- 1254/04 od 16. novembra 2004. godine i rješenja Općinskog suda I u Sarajevu, broj Dn-7170/03 od 9. jula 2003. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Vaso M. Lubura (u daljem tekstu: apelant), podnio je, 13. aprila 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1254/04 od 16. novembra 2004. godine i rješenja Općinskog suda I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj DN-7170/03 od 9. jula 2003. godine. Apelant je 13. decembra 2005. godine dostavio dopunu apelacije.

2. Općinski sud je rješenjem, broj DN-7170/03 od 9. jula 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-1254/04 od 16. novembra 2004. godine, odbio prijedlog apelanta za uknjižbu brisanja prava korišćenja i vraćanje u vlasništvo parcela 267/5, 267/107 i 267/108 iz z.k. ul br. 5545 K.O Gornji Butmir, te je određeno da se izvrši zabilježba odbijenog prijedloga u zemljišnoj knjizi.

3. U obrazloženju drugostepenog rješenja se navodi da iz stanja spisa proizilazi da su predmetne parcele uknjižene kao državna svojina sa dijelom 1/1 na osnovu Odluke Grada Sarajeva o određivanju koja se zemljišta smatraju građevinskim zemljištima i postaju društvena svojina, broj 13-416-54/85 od 19. septembra 1985. godine, a koja je donesena na osnovu Zakona o građevinskom zemljištu. Na osnovu navedene Odluke Grada Sarajeva Općinski sud je po službenoj dužnosti donio rješenje, broj DN-11358/86 od 24. decembra 1986. godine, o otpisu navedenih parcela i izvršio uknjižbu istih kao društvenu svojinu, te je upisano pravo korištenja u smislu člana 8. Zakona o građevinskom zemljištu u društvenoj svojini u korist ranijih vlasnika. Članom 36. Zakona o zemljišnim knjigama je određeno da se uknjiženje može vršiti jedino na osnovu javnih isprava ili takvih privatnih isprava na kojima je potpise ovjerio sud ili javni bilježnik. Sud je naveo da je rješenje o eksproprijaciji koje su dostavili predlagatelji uz zahtjev za uknjižbu iz 1983. godine, a Odluka Grada Sarajeva na osnovu koje je postupao ZK ured Općinskog suda je od 19. septembra 1985. godine, te da je zemljišno knjižni sud u postupku provođenja upisa ograničen samo na formalno pravnu stranu i nije ovlašten da ispituje materijalno pravnu stranu odnosnog pravnog posla nego samo cijeni da li je uz zahtjev podnesena isprava podobna za upis kako je to određeno Zakonom o zemljišnim knjigama. Kako apelant u smislu člana 36. Zakona o zemljišnim knjigama uz zahtjev za uknjižbu nije priložio ispravu podobnu za upis u zemljišne knjige (odluku nadležne imovinsko pravne komisije općine na kojoj se predmetne nekretnine nalaze), sud je njegovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. Apelant navodi povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ističe da su predmetne nekretnine bile predmet eksproprijacije po rješenju o eksproprijaciji Opštine Ilidža, broj 09/10-473-17/83 od 28. februara 1983. godine, ali iste nisu eksproprisane jer započeta eksproprijacija nije završena.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

«[...] 2. Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno».

7. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, je opće prirode i iskazuje princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, obuhvata lišavanje imovine i čini ga podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo, koje se nalazi u drugom stavu, priznaje da države članice imaju pravo, između ostalog, da nadziru korištenje imovine u skladu sa javnim interesom. Ova tri pravila nisu «različita» u smislu da su nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedinačne slučajeve ometanja prava na mirno uživanje imovine, te ih stoga treba tumačiti u svjetlu općeg principa iskazanog u prvom pravilu.

8. Pojam «imovina» koji se navodi u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne treba tumačiti na restriktivan način, nego ga treba shvatiti tako da uključuje i stečena prava, kao što su sredstva, dionice ili novčani zahtjevi zasnovani na ugovorima ili deliktnoj odgovornosti, kao i određena ekonomska i socijalna primanja propisana zakonom. S druge strane, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali općenito shvaćeno tako da ne uključuje pravo stjecanja imovine u budućnosti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, presuda iz 1979, tom 31. stav 50).

9. Iz predmetne apelacije i predočenih dokumenata može se zaključiti da predmetne nekretnine predstavljaju apelantovu imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

10. U konkretnom slučaju, apelant osporava rješenje Kantonalnog suda, broj GŽ-1254/04 od 16. novembra 2004. godine. Osporenim rješenjem je okončan postupak po apelantovom prijedlogu za uknjižbu brisanja prava korištenja. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju, u postupku koji je okončan osporenim rješenjem nije odlučivalo o apelantovoj imovini koja uživa zaštitu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je sud odbio apelantov prijedlog iz razloga što apelant sudu uz zahtjev za uknjižbu nije podnio odgovarajuću ispravu podobnu za upis u zemljišne knjige, a u smislu člana 36. Zakona o zemljišnim knjigama. Također, Ustavni sud primjećuje da apelant u odgovarajućoj sudskoj proceduri nije osporavao posljedice Odluke Grada Sarajeva od 19. septembra 1985. godine, a na osnovu koje je postupao zemljišno knjižni ured Općinskog suda. Na osnovu navedenog može se zaključiti da u konkretnom postupku nije bilo miješanja u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine. Stoga, iz navedenih razloga proizilazi da je predmetna apelacija u odnosu na član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovana.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-980/05 (Vaso M. Lubura) | Sudska praksa | Aktio