Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1284/05 (P. P.)
Odluka donesena 09. 05. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1284/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 05. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici, Valerija Galić i Seada Palavrić, sutkinje na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, u predmetu broj AP-1284/05, rješavajući apelaciju Pere Perića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pere Perića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Livnu, broj Gž-489/04 od 7.
decembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. Pero Perić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Mile Ivančić, advokat iz Livna, podnio je, 7. juna 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž- 489/04 od 7. decembra 2004. godine.
2. Kantonalni sud je u upravnom sporu, apelanta kao tužitelja protiv tužene Općinske uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove, Općine Tomislavgrad, rješenjem, broj U-18/02 od 26. septembra 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Už-499/02 od 29. maja 2003. godine, odlučio da apelantu kao neraspoređenom radniku prestaje radni odnos u Općinskoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove, Općine Tomislavgrad, sa danom 31. augustom 1991. godine, radi odlaska u mirovinu. Stavom 2. rješenja je utvrđeno da apelant ima pravo na otpremninu u visini trostrukog iznosa prosječnog mjesečnog ličnog dohotka po radniku u privredi utvrđenog u predhodna tri mjeseca ili u visini tri prosječna lična dohotka radnika ako je to za radnika povoljnije.
3. Apelant navodi da se u više navrata usmeno i pismeno obraćao tuženom da mu isplati neisplaćene plaće za mjesec juni, juli i avgust 1991. godine, ali da je isto bilo bezuspješno, te je zbog toga protiv Općine Tomislavgrad podnio tužbu Općinskom sudu u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
4. Općinski sud je presudom, broj P-274/03-T od 30. avgusta 2004. godine, odlučio da je Općina Tomislavgrad kao tuženik dužna u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja isplatiti apelantu na ime neisplaćene plaće za mjesec juni 1991. godine iznos od 1.071,10 KM, za mjesec juli 1991. godine iznos od 741,50 KM, za mjesec avgust 1991. godine iznos od 741,50 KM, ukupno 2.554,10 KM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos od dana dospjelosti do isplate, a dospjelost se računa svakog prvog a najdalje desetog u mjesecu za predhodni mjesec, kao i da je tuženik dužan apelantu nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 1.461,00 KM.
5. Protiv navedene presude Općina Tomislavgrad kao tuženik je izjavila žalbu koju je Kantonalni sud je presudom, broj Gž-489/04 od 7. decembra 2004. godine, uvažio i preinačio presudu Općinskog suda u Livnu, broj P-274/03-T od 30. avgusta 2004. godine, tako da je apelanta odbio sa tužbenim zahtjevom preciziranim pismenim podneskom apelanta od 4. augusta 2004. godine.
6. Apelant je od Kantonalnog suda zatražio ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda, broj Gž-489/04 od 7. decembra 2004. godine, navodeći u prijedlogu da mu nije bila data mogućnost da učestvuje u raspravi pred drugostepenim sudom. Kantonalni sud je rješenjem, broj Gvl-2/05 od 29. aprila 2005. godine, odbio prijedlog apelanta za ponavljanje postupka.
7. Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
9. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
10. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtijeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje neefektivnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi odluku Ustavnog suda, broj U- 12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).
11. Prema jurisprudenciji Ustavnog suda, prijedlog za ponavljanje postupka se ne smatra efektivnim pravnim lijekom, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije, osim ukoliko apelant uspije sa svojim zahtjevom za ponavljanje postupka.
12. U konkretnom slučaju, Kantonalni sud je rješenjem, broj Gvl-2/05 od 29. aprila 2005. godine, odbio apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Kantonalnog suda, broj Gž-489/04 od 7. decembra 2004. godine. Stoga proizilazi da je konačna odluka u konkretnom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-489/04 od 7. decembra 2004. godine. Ova presuda je uručena apelantu, 24. decembra 2004. godine, a apelant je apelaciju Ustavnom sudu podnio 7. juna 2005. godine.
13. Iz navedenoga proizilazi da je apelant propustio da podnese apelaciju protiv odluke o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio u roku za podnošenje apelacije predviđenim članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu presudu.
14. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić