Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1141/05 (N. N.)
Odluka donesena 09. 05. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1141/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 05. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sutkinje Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, u predmetu broj AP-1141/05, rješavajući apelaciju Nihada Nijemčevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nihada Nijemčevića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj Gž-621/04 od 31. januara 2005. godine, i rješenja Osnovnog suda u Doboju, broj Rs-
123/04 od 29. oktobra 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Nihad Nijemčević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotorskog, opština Doboj, koga zastupa Edin Hrnjić, advokat iz Doboja, podnio je, 25. maja 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-621/04 od 31. januara 2005. godine, i rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-123/04 od 29. oktobra 2004. godine.
2. Osnovni sud je rješenjem, broj Rs-123/04 od 29. oktobra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj Gž-621/04 od 31. januara 2005. godine, odbacio tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da mu nije prestao radni odnos kod tužene Željeznice Republike Srpske, RJ Kontaktne mreže Doboj, te da se obaveže tužena da ga vrati na posao i uspostavi mu sva prava iz radnog odnosa, počev od 30. aprila 1992. godine, i isplati mu novčane naknade po osnovu neisplaćenih plata za period od 1. januara 2001. godine do obavljenog vještačenja, sa zakonskim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate.
3. Apelant protiv rješenja Okružnog suda, broj Gž-621/04 od 31. januara 2005. godine nije izjavio reviziju, iako je kao vrijednost spora u tužbi naveo iznos od 11.600,00 KM, već je podnio apelaciju Ustavnom sudu.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju apelant nije protiv drugostepenog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine iako je to mogao učiniti. Naime, član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» broj broj 53/03) propisuje u stavu 2. da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Apelantov tužbeni zahtjev u iznosu od 11.600 KM je pravosnažno odbačen, što znači da je revizija u konkretnom slučaju bila dozvoljena. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je, prema Zakonu o parničnom postupku, revizija takav pravni lijek koji omogućava da se pravosnažna drugostepena odluka ispita zbog povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, apelant je propustio protiv osporene odluke izjaviti reviziju, koja je bila dozvoljena, a u kojoj je mogao tražiti da se pred redovnim sudom ispita primjena materijalnog i procesnog prava, zbog čega Ustavni sud konstatuje da apelant nije iscrpio sve pravne lijekove koji su mogući po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić