Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1601/05 (M. Š.)
Odluka donesena 09. 05. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1601/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 05. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, u predmetu broj AP-1601/05, rješavajući apelaciju Milutina Šuška, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milutina Šuška podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kž-
115/04 od 7. juna 2005. godine, rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Kv-64/04 od 30. augusta 2004. godine, presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kž-11/01 od 5. februara 2001. godine, i presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj K-147/00 od 15. novembra 2000. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milutin Šušak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je, 29. jula 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Repšublike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-115/04 od 7. juna 2005. godine, rješenja Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Kv-
64/04 od 30. augusta 2004. godine, presude Vrhovnog suda, broj Kž-11/01 od 5. februara 2001. godine, i presude Okružnog suda, broj K-147/00 od 15. novembra 2000. godine.. Apelant je, 27. februara 2006. godine, dopunio apelaciju.
2. Presudom Okružnog suda, broj K-147/00 od 15. novembra 2000. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj Kž-11/01 od 5. februara 2001. godine, apelant je oglašen krivim za krivično djelo ubistva iz člana 36. stav 2. tačka 5. Krivičnog zakonika Republike Srpske – Posebni dio (u daljnjem tekstu: KZRS), u vezi sa članom 19. Krivičnog zakona Republike Srpske – Opšti dio, pa je na osnovu istog zakonskog propisa, a primjenom člana 41. tačka 1. i 43. stav 1. tačka
1. KZRS, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i 6 mjeseci. Apelantu je na osnovu člana 45. stav 1. KZRS u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 7. marta 1996. godine do 8. jula 1996. godine.
3. Apelant je, 19. maja 2004. godine, Okružnom sudu podnio zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka, koji je rješenjem Okružnog suda, broj Kv-64/04 od 30. augusta 2004. godine, odbijen kao neosnovan. Protiv navedenog rješenja Okružnog suda apelant je izjavio žalbu Vrhovnom sudu, koja je rješenjem Vrhovnog suda, broj Kž-115/04 od 7. juna 2005. godine, odbijena kao neosnovana.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje neefektivnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi odluku Ustavnog suda, broj U- 12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).
6. Prema praksi organa Evropske konvencije koju slijedi i Ustavni sud, molbe za ponavljanjem pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. Protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35. i odluku Ustavnog suda, broj AP-1004/04 od 12. aprila 2005. godine). Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Dakle, zahtjev za ponavljanje postupka je u konkretnom slučaju neefektivan pravni lijek koji ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije i koje apelant nije dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije. Stoga, konačna odluka za apelanta je presuda Vrhovnog suda, broj Kž-11/01 od 5. februara 2001. godine, jer je tom odlukom riješeno o njegovoj žalbi izjavljenoj na prvostepenu presudu. Ovu presudu apelant je primio prije 19. maja 2004. godine, kada je Okružnom sudu podnio zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka, a apelacija je podnesena 29. jula 2005. godine, iz čega proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić